Glavni junak naše današnje priče je Josip Stadler, vrhbosanski nadbiskup, utemeljitelj Družbe sestara Služavki Maloga Isusa, kandidat za sveca, pisac nekih od prvih i značajnih priručnika iz filozofije u neoskolastičkom duhu.

Rođen je u Slavonskom Brodu na današnji dan 1843. u skromoj obrtničkoj obitelji.

U jedanaestoj je godini ostao bez oca i majke te je za njega skrb preuzela obitelj Oršić. U Rimu na Papinskom Sveučilištu Gregorijani, postao je doktor filozofije i teologije, a za svećenika je zaređen u Rimu 1868. Vratio se u Zagreb. Bio je gimnazijski profesor u Klasičnoj gimnaziji u sjemeništu, a kasnije 1870.-1881. sveučilišni profesor na Nadbiskupskome liceju koji je 1874. prerastao u Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu u Zagrebu.

Papa Lav XIII. imenovao ga je 1881. vrhbosanskim nadbiskupom u Sarajevu. Djelovao je na vjerskom, prosvjetnom, kulturnom i nacionalnom polju. Dao je sagraditi katedralu Srca Isusova u Sarajevu, bogoslovno sjemenište s crkvom sv. Ćirila i Metoda, kaptol i nadbiskupski dvor. U Travniku je podigao gimnaziju i sjemenište. Dao je sagraditi mnogo crkvi i ženskih samostana. Utemeljio je Družbu sestara služavki Malog Isusa, sa svrhom da se skrbe za siromašnu i napuštenu djecu, za starije osobe i siromahe.

Poslao je molbu u Beč, redovnici Franziski Lechner da pošalje časne sestre iz Družbe kćeri Božje ljubavi u Sarajevo, koje su pomagale siromašnima i predavale u školi.

Osnovao je sirotišta „Betlehem“ i „Egipat“ za djecu i starački dom.

Umro je u Sarajevu u 75. godini života 8. prosinca 1918. Pokopan je u sarajevskoj katedrali. Na njegovu grobu, molio je papa Ivan Pavao II., 12. travnja 1997. prilikom posjeta Bosni i Hercegovini.

Pokrenut je postupak da se proglasi blaženim i svetim, u Sarajevu 20. lipnja 2002. godine.

I danas, u centru Sarajeva, jedna ulica nosi Stadlerovo ime.

(SB)