Naime, Maroko je jedna od rijetkih zemalja u kojima raste drvo argana od čijih se plodova dobiva dragocjeno ulje koje je posljednjih godina postalo sve zastupljenije u kozmetičkoj, ali i prehrambenoj industriji. Prema predviđanjima, do 2022. godine potražnja za ovim proizvodom bit će sve veća. Tako bi se samo na američko tržište moglo izvoziti oko 19.623 tone ulja vrijednog 1,79 milijuna dolara.

Poznatije kao marokansko ulje ili 'tekuće zlato' kako ga lokalni mještani nazivaju, jedan je od glavnih sastojaka maski za kosu, kupki, sjenila za usne, krema i šampona, a za proizvodnju jedne litre ovog ulja potrebno je oko 40 kilograma suhog ploda.

Na 300 - tinjak plantaža koliko ih postoji u jugozapadnom dijelu Maroka brojne žene i dalje na tradicionalan način, točnije ručno iz suhih plodova dobivaju ulje.

- To je mukotrpan rad. Radimo s dva kamena kojima tučeno plodove i sjedimo na podu u hladnim kućama – dodaje Chari.

Koliko god bio težak i zahtjevan rad, ovo je i dalje jedini način postizanje emancipacije i samostalnosti među Marokankama. Iako poslodavci ženama ne ograničavaju radno vrijeme, bez obzira rade li od jutra do večeri mjesečno zarađuju nešto manje od 221 dolara, što je daleko ispod prosječne plaće u državi. 

- Htjela bih pronaći drugi, bolje plaćeni posao, ali to je nemoguće. Na drugim poslovima radni uvjeti su još i gori. Jednostavno rečeno, nemamo drugog izbora – ističe 37-godišnja Chari.

Do prije nekoliko godina, žene su ovo ulje proizvodile kod kuće nakon čega bi dobiveni proizvod muškarci prodavali na obližnjim tržnica, a potom bi sav dobiveni novac zadržali za sebe.

- Svima je jasno da se radi o fizički zahtjevnom i slabo plaćenom poslu, ali ovaj sustav je i dalje bolji od prijašnjeg. Na ovaj način žene su konačno dobile priliku za vlastitom zaradom koja je prije bila nezamisliva  – pojašnjava Amina Bouna, bivša voditeljica jedne farme.

Kako navodi BBC, uz niske plaće i neznatne naknade za mirovinu i zdravstveno osiguranje u posljednje vrijeme pojavio se još jedan problem. Sve veći broj vlasnika plantaža unatoč sve višim otkupnim cijenama proizvoda, radnicama ne želi povećati plaće. Umjesto toga, višak sredstava ulažu u turizam. Naime, vozačima autobusa i taksija farmeri isplaćuju velike naknade kako bi dovozili turiste na njihove plantaže. Nakon dolaska, uz naknadu, posjetitelji imaju priliku obići posjed, ali i kupiti ulje na licu mjesta.

O problemima Marokanki progovorila je profesorica kemije na sveučilištu u Rabatu, Zoubida Charrouf koja ističe kako će se ova situacija moći riješit tek u trenutku kada zbog sve veće potražnje za arganovim uljem i njegova proizvodnja postane gorući problem koji će se negativno odraziti i na industrije koje ga otkupljuju.

- Ovo je problem o kojem se treba govoriti, ali bez jačih pritisaka javnosti, on će i dalje postojati kao pojava koja je skrivena daleko od ostatka svijeta – zaključila je Charrouf.