Februar 1973.: Počelo je prije četiri godine, a to je kratak period za jednog pjevača.

Josipa Lisac je već u svojoj 23. godini u vodećim vrhovima zabavne muzike sa svojim karakterističnim altom. Ima obožavalaca za koje njena pjesma nešto znači, a ima i onih koji je ne vole.

To za nju nije ni bitno. Okolina za nju kao da ne postoji. Postoji muzika kojoj je podredila sebe. Pjeva srcem. Nije dugo tražila svoj stil, kao da je znala što hoće.

Sve što je napravila, napravila je s ljubavlju, ne zbog popularnosti. Kad s nekom pločom ne bi uspjela, zadovoljna je što je napravila.

"Kad-tad svatko dođe na svoje mjesto", kaže ona. "Kad-tad se muzika cijeni. Sve se vraća..."

Iznikla je iz televizijskog zbora Radio Zagreba Dinka Fija, koji je posebno nije izdvajao, ali joj je govorio da ima glasovne mogućnosti za operu. Ni tu nije bila poslušna - izabrala je zabavnu muziku. Godine 1968. Arsen Dedić ju je "izbacio u orbitu", dao joj pjesmu, pružio šansu i tako je uletjela u hram zabavne muzike.

Sjedimo u ne suviše prostranoj sobi u kojoj klavir i ploče zauzimaju primarno mjesto. Ispod klavira magnetofon, gramofon, vrpca se okreće. Osjećam se daleko od domovine, negdje uz trošne kolibe od bambusa, u Africi. I zvuci melodije koja dopire do mene su čudni, s prizvucima gonga.

"Meso" koje još treba frizirati, kako u šali priča Karlo Metikoš, izdvojen u uglu sobe da nam ne smeta u razgovoru. I puška domorodaca iz Sahare, i preparirana glava-suvenir lovaca na ljudske glave, i kipovi u mahagoniju izobličenih lica iz Kenije, pa prava pravcata lula za marihuanu - sve je to jedna svojevrsna izložba koja može zainteresirati.

Josipa voli ovaj ambijent, uživa premještati ove stvarčice kad posprema stan, kao što Karlo voli da sprema kuhinjske specijalitete.

U ovaj stan su se Josipa i Karlo doselili nedavno. Još ga uređuju, puni su planova. Vremena je malo da se napravi sve što se želi.

"Karlo i ja trenutno radimo na ploči od deset kompozicija. Krajač je pisao tekstove. Naravno, specijalno za mene. Trudimo se, radimo, ploča će izaći sljedeće godine pa će onda ljudi ocijeniti naš rad. Pjesme su malo modernije, izgledaju kao da nisu za našu publiku. Karlo je živio 10 godina u inozemstvu pa drugačije shvaća muziku..."

Njena garderoba odiše svježinom, u hipi stilu. Kosa crveno-riđa, počešljana uz glavu, s malom punđom. Obrve tanke, izvijene. Ten joj je svjež, gladak, bez šminke. Košulja s izvezenim cvjetovima, heklani šareni vuneni prsluk i duga suknja crvene boje s crnim cvjetovima. Djeluje ozbiljno, ali ne tako hladno kao na sceni: hladno, daleko, nekad odbojno. Štoviše, u njoj povremeno zaiskri duboka emotivnost.

Ustaje ni rano ni kasno. Doručkuje, ponekad komponira, beskrajno dugo sluša muziku, gotovo cijeli dan. Naravno, sprema i stan, a Karlo se bavi kuhinjom.

"Izgleda kao da provodimo vrijeme uludo, a njega nikad nema dovoljno da čovjek ostvari ono što se želi. Muzika je moj svijet, moj život."

U životu, Josipa ima i svoju devizu: raditi ono što se voli, biti svoj. Sve to činiti tako: dok ide - ide. A dokle će pjevati, to ne zna ni ona, ne razmišlja o tome, niti o tiraži koju može imati njena ploča. Neka se proda i u dvije tisuće primjeraka. Svejedno joj je. Važno je da joj je ta pjesma draga, da je voli.

Dok pričamo, promatram njeno lice. Širokih kostiju, izvijenih obrva u širokom luku. Oči dolaze do jačeg izražaja. Svakodnevna frizura Josipe Lisac je obična, ravna, malo uvijena prema licu, da se lakše počešlja.

Samo zbog farbanja odlazi u salon "Darinka", jer joj oni naprave specifičnu crvenu boju od mješavine zlatne i crvene. Šminka se diskretno, i to samo za scenu. Za oči koristi sjenila i šminka trepavice. Za lice koristi "Juvena" kolekciju, katkad upotrijebi za čišćenje lica i mlijeko za djecu.

Kada je potreban puder, onda upotrebljava isključivo puder u prahu. Zbog scene očne kapke sjenča tamnocrvenom bojom s primjesom sedefa. To je ruž za usne upotrijebljen u druge svrhe, ali ona smatra da djeluje vrlo efektno, neobično, da ističe oči.

Sklona je debljanju. Voli lijepo pojesti. Ali otkad je držala dijetu, sad je uvijek na istoj težini. Visina 168, težina 63 kg. Prijeći će opet koji dan na jogurt i meko kuhana jaja i na gimnastiku, jer dijeta bez gimnastike ne ide. I ne želi previše smršavjeti: ima krupne kosti pa je ružno kad je mršava.

Kad govorimo o garderobi, Josipa je, kao i sve žene, najosjetljivija. Prava žena. Ima mašte, kreativnosti. Sama bira modele, izreže ih iz modnih časopisa i odnese krojačici s riječima: "Hoću ovaj."

U posljednje vrijeme ona i Karlo dosta putuju, on je vodi na ona mjesta gdje je nekad išao sam i tako ona u inozemstvu dopunjava svoju garderobu. Ovdje, u Zagrebu, šije joj Marica Krivić.

Po danu voli nositi sve što je ekscentrično. I nju smatraju takvom, a nije ni hladna ni nepristupačna. Suknje nosi duge, one je još više izdužuju, pa zato u tu svrhu ima i jedan dug kaput.

Nasuprot svakodnevnoj ekscentričnosti, na sceni je jednostavno obučena, ne voli upadljivost.

"Tad natapiram kosu visoko", pokazuje rukama kako to radi, "pa sam odmjerena, hladna. Druga ... Ona sa scene."

S vrpce ugodni alt dopunjava kratku stanku: "Tko zna, možda ću biti sretna..."

Josipa je sretna. Zadovoljna. Karlo uglavnom piše za nju, rade zajedno, potpomažu se. Žive u svijetu muzike, gonga, dalekog odsjaja Afrike, uspomena, novih nadahnuća i mnogobrojnih planova svojstvenih mladim ljudima.          

Napisala: Danica Desnica (Praktična žena, 1973.)