OPASNE IGRE PREDSJEDNIKA SRBIJE: Vučić se nada Republici Srpskoj u Crnoj Gori; Svi još pamte spaljene muslimanske kuće u Pljevljima…

U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li su odnosi između Srbije i Crne Gore na najnižem nivou od proglašenja crnogorske nezavisnosti. Sagovornici su bili dva politikologa - Dragan Đukanović, predsjednik Centra za spoljnu politiku iz Beograda, i Zlatko Vujović, predsjednik Upravnog odbora Centra za monitoring i istraživanje iz Podgorice

  • Politika

  • 17. Feb. 2020  17. Feb. 2020

  • 1

Odnosi između Srbije i Crne Gore su se znatno pogoršali nakon usvajanja crnogorskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i početka masovnih protesta protiv tog zakona koje organizuje Srpska pravoslavna crkva. Zašto je taj zakon doveo do usijanja odnose između Beograda i Podgorice?

Zlatko Vujović: U posljednih nekoliko godina ti odnosi su na silaznoj putanji. Vučić pruža otvorenu podršku Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću koji su u prvostepenom postupku osuđeni za ono što je Tužilaštvo ocijenilo kao državni udar. Usvajanje zakona o slobodi vjeroispovjesti bilo je kapisla za otvoreni sukob između Srbije i Crne Gore koji se dosta često odigrava preko nekih drugih aktera. Tu prije svega mislim na Srpsku pravoslavnu crkvu.

Dragan Đukanović: Tokom 14 godina od nestanka državne zajednice Srbije i Crne Gore odnosi između Beograda i Podgorice su često bili loši. Ne treba zaboraviti da nisu rešeni mnogi bilateralni problemi - od nedefinisanja državne granice do nepostojanja dvojnog državljanstva za građane dve zemlje. Zakon o slobodi veroispovesti još više je komplikovao odnose između Beograda i Podgorice.

To je neka vrsta dodatnog opterećenja. Meni se čini da je taj zakon mobilisao značajan deo desne političke javnosti u Srbiji. Videli smo da postoji neka vrsta šireg konsenzusa kada je u pitanju ocena tog zakona koja stiže iz Beograda. Tako da će zbivanja povodom Zakona o slobodi veroispovesti u svakom slučaju da određuje odnose između Beograda i Podgorice u narednom periodu.

Pritisak Beograda

Predsjednik Srbije Vučić tvrdi da se Srbija ne miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore. On i najviši funkcioneri Srbije kažu da Srbija ima pravo da brine o položaju srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve i tvrde da je to osnova njihove angažovanosti.

Zoran Vujović: Bojim se da se Vučić ne miješa u unutrašnja pitanja Crne Gore isto onako kao što se preko Dodika ne miješa u unutrašnje poslove Bosne i Hercegovine. Vučić je veoma jasno involviran, možda ne kroz izjave, jer on se u javim nastupima predstavlja kao umjereni političar koji poštuje pravila međudržavnih odnosa. Međutim, ako pratimo izjave njegovih ministara, posebno ministra vanjskih poslova i ministra odbrane, i kampanju srpskih medija koji zatrpavaju Crnu Goru neistinitim informacijama, onda je evidentno da se Vučić itekako miješa.

Dragan Đukanović: Što se tiče miješanja, postoje oprečni signali. U skladu sa svojim ustavom Srbija može da se bavi statusom pripadnika svoje zajednice u državama regiona i dijaspori, ali mislim da je veoma značajno da ta pomoć bude transparentna. Bitno je da Beograd kaže srpskim zajednicama u regionu da one imaju svoje države. To znači da Srbi u Crnoj Gori svoje probleme i teškoće treba da rešavaju kroz institucije države u kojoj žive.

A da li se Srbija miješa, kao što tvrdi Podgorica, ili je riječ o brizi za položaj srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, što ističe Beograd?

Dragan Đukanović: Bio je jedan period kada su iz Podgorice stizali signali da ne postoji značajnije miješanje Srbije u unutrašnje prilike Crne Gore. Čini mi se da je otvaranje pitanja statusa Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori promijenilo tu situaciju i da Srbija sada pokazuje želju da participira u rješavanju tog pitanja. Vidjeli smo da se govori o nužnosti dijaloga o tom pitanju - ne samo između Srpske pravoslavne crkve i crnogorskih vlasti, nego i između Srbije i Crne Gore.

Da li je tačna tvrdnja da Vučić direktno kontroliše proteste u Crnoj Gori?

Zlatko Vujović: Gospodin Vučić u potpunosti ne kontroliše proteste, već prosrpske partije - Demokratski front, Ujedinjenu Crnu Goru, Pravu Crnu Goru, Socijalističku narodnu partiju. Kada neko iz Crne Gore kritikuje Vučića, odmah uslijede oštre izjave iz tih stranaka. Sve one stoje iza predsjednika Srbije.

Mada se ima utisak da Srpska pravoslavna crkva kontroliše proteste, to u potpunosti nije tačno zato što aktivisti koji to organizuju pripadaju Demokratskom frontu i drugim opozicionim partijama. Međutim, opozicione prosrpske partije ne žele da budu vidljive, jer bi to smanjilo odziv građana. Mislim da je to instrukcija iz Beograda.

Dragan Đukanović: Evidentno je da Beograd pruža podršku prosrpskim političkim partijama, ali upoređujući izjave koje stižu iz Beograda i djelovanje prosrpskih političkih partija u Crnoj Gori ne bih mogao reći da ih Beograd kontroliše.

Predsjednik Milo Đukanović nikada nije direktno optužio Vučića da atakuje na Cnu Goru.

Zlatko Vujović: Vi ste u pravu. U posljednjem intervjuu Đukanović je izbjegao odgovor na nekoliko puta ponovljeno pitanje da li smatra da Vučić kontroliše ono što se dešava u Crnoj Gori. On je govorio o svim akterima, ali je izbjegao da pomene Vučića. Međutim, svako ko makar površno poznaje situaciju u Srbiji zna da se sa državnih adresa ne mogu slati teške otpužbe na račun Crne Gore, a da to nema odobrenje samog Vučića.

A što se tiče kontrole Vučića nad opozicionim partijama - iznijeću vam jedan primjer. Kao što je poznato, mitropolit Amfilohije tražio je od opozicionih poslanika da ne prisustvuju sjednici skupštine Crne Gore na kojoj se usvajao zakon o slobodi vjeroispovjesti i da na taj način ne daju legitimitet tom zakonu. Opozicioni poslanici su prihvatili Amfilohijev zahtjev. Međutim, uoči same sjednice u Podgoricu je sletio avion vlade Srbije kojim su u Beograd otputovali lideri Demokratskog fronta Mandić i Knežević. Nakon što su u Beogradu dobili instrukcije, poslanici Demokratskog fronta su, bez obzira na obećanje dato Amfilohiju, došli u parlament, izazvali teške incidente i fizičke obračune zbog čega je inetrvenisala i policija.

Dragan Đukanović: I meni je bilo zanimljivo da tokom pomenutog intervjua crnogorskog predsjednika Mila Djukanovića javnom servisu nismo mogli da čujemo bilo kakvo ukazivanje na vezu između državnog vrha Srbije i protesta u Crnoj Gori. Nije bilo riječi ni o uticaju Beograda na prosrpske političke opcije.

Kako tumačite tu opreznost Mila Đukanovića? Da li se on boji jačeg susjeda ili je to neka taktika? Možda se nada smirivanju situacije?

Zlatko Vujović: Možda Đukanović ima obećanje da će se situacija smiriti nakon parlamentarnih izbora u Srbiji koji su zakazani za april ove godine. Da li je to tako - mi to ne znamo, ali je činjenica da je Đukanović po svaku cijenu izbjegao da označi Vučića kao krivca ili nalogodavca. A on nije baš sklon da izbjegava da označi nekoga koga smatra za protivnika. Možda su u pitanju i neki taktički razlozi.

U ovom trenutku postoji snažan pritisak Zapada, prije svega SAD-a, na Srbiju da obnovi pregovore sa Kosovom koji bi rezultirali nečim što bi se moglo smatrati priznanjem Kosova. Đukanović vjerovatno ne želi da se američkoj administraciji nađe na putu i čeka da se to razriješi - bilo pozitivino ili negativno. Ako se to ne završi dogovorom, Vučić će se vjerovatno naći na žestokom udaru američke administracije, pa će biti prilično oslabljen. A ukoliko dođe do sporazuma, za očekivati je da će se izvršiti pritisak na Srbiju da prestane sa agresivnom politikom u regionu. Kad to kažem, prije svega mislim na politku prema Bosni i Hercegovini, a i prema Kosovu.

U ovom trenutku zvanična Srbija se sve više ponaša slično onoj iz devedesetih godina kada je stvarala krize u susjedstvu. Na svu sreću, to se ovoga puta neće završiti kao devedesetih. Crna Gora je članica NATO pakta - tako da je nezamislivo da se desi ono što Vučić na čudan način nagovještava kad kaže da nije za korišćenje tenkova, iako svi znamo da to ne može biti opcija zbog članstva Crne Gore u NATO paktu. Ali samim pominjanjem da to nije opcija kao da nam šalje poruku da se i o tome može razmisliti. Vučić očigledno namjerno podiže tenzije u regionu. Postao je remetilački faktor i takvo ponašanje se neće tolerisati.

Prekretnica će biti pitanje Kosova. Američka administracija nema strpljenja. Ukoliko Vučić iznevjeri njena očekivanja, a teško je shvatiti kako bi ih mogao ispuniti s obzirom na obaveze i obećanja koja je dao Rusiji, za očekivati je snažnu dinamiku dešavanja na Balkanu koja neće ići Vučiću u prilog.

Dragan Đukanović: Mislim da je Đukanovićeva uzdržanost rezultat uviđanja složenosti situacije u regionu. Na Balkanu imamo čitav niz nerešenih pitanja. Mislim da bi svako dodatno usložnjavanje odnosa na relaciji Beograd - Podgorica ostavilo posledice i na druge delove naše regije. Na Bosnu i Hercegovinu svakako, a zasiguno i na dijalog Beograda i Prištine, od čijeg epiloga zavisti budućnost Srbije i njena uklopljenost u zapadnobalkanski regionalni ambijent.

Republika Srpska u Crnoj Gori?

Postoje i spekulacije da je Vučićev cilj da se u Crnoj Gori napravi neka vrsta Republike Srpske?

Zlatko Vujović: Nadam se da tako nešto nije moguće. Ali prije nedjelju-dvije na YouTubeu pojavio se snimak onoga što se dogodilo u Pljevljima avgusta 1992. godine. Naime, tada je vođa paravojnih jedinica iz Republike Srpske Čeko Dačević ušao u Pljevlja, blokirao grad, postavio barikade i prijetio hapšenjem muslimana. Tokom noći napadnuto je skoro 30 objekata čiji su vlasnici bili muslimani, a neke muslimanske kuće su zapaljene. Crna Gora je tada bila veoma blizu ratnih sukoba.

Kad vidite da su pripadnici bivših paravojnih jedinica danas aktivisti Srpske pavoslavne crkve, onda svakako da postoji strepnja da se tako nešto može ponoviti. Kad govorimo o kvazi Republici Srpskoj u Crnoj Gori, ima jedan dio u pomenutom Vučićevom govoru na Badnji dan koji zabrinjava. On je tada otvorio pitanje zašto Srbi u Crnoj Gori ne bi imali ista prava kao što to imaju Albanci u Makedoniji na bazi Ohridskog sporazuma ili Srbi u Bosni i Hercegovini na bazi Dejtonskog sporazuma. Napravio je paralelu sa učešćem Albanaca u ukupnoj populaciji Makedonije, odnosno Srba u ukupnoj populaciji Bosne i Hercegovine, nadajući se da bi neko takvo rješenje trebalo da imaju i Srbi u Crnoj Gori.

Međutim, takva rješenja su bila moguća samo kao posljedica krvavih sukoba, a u Bosni i Hercegovini i brutalnog rata i genocida koji se desio u Srebrenici. To Vučić nije rekao, ali je poslao opasnu poruku Crnoj Gori koju nije do kraja formulisao. Međutim, ako uzmemo u obzir da je najavio da će Srbija uložiti velika sredstva u kampanju da se što više građana Crne Gore na sljedećem popisu izjasne kao Srbi, onda vidimo da Srbija ima veoma jasne planove što joj je činiti sa Crnom Gorom.

Dragan Đukanović: Nadam se da smo svi iz sukoba devedesetih izvukli pouke. Iskreno se nadam da će Crna Gora očuvati svoj građanski, multietnički i multikulturni karakter. Zaista ne mislim da je moguća nekakva srpska teritorijalna autonomija u Crnoj Gori.

 

 

(RSE)

loading...

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...