Njegovo pismo objavljujemo u cjelosti:

"Od trenutka kada sam ispred Demokratske fronte kandidovan za ministra privrede u Vladi Kantona Sarajevo, nastala je koordinirana i do sada nezabilježena kampanja protiv mene, moje ličnosti, mog imena i prezimena.

Odatle osjećam potrebu da zbog istine kažem samo nekoliko rečenica u odbranu vlastitog integriteta koji sam, pošteno i predano sticao, bez obzira gdje sam radio, i ponosan sam na svaki dosadašnji potez i odluku koje sam do sada donio. I to je jedan od razloga što i danas, kao i juče, kao i prošlim 'vunenim vremenima' - ponosno, uzdignuta čela hodam i Sarajevom i Banjalukom.

Presedan, blago rečeno, učinjen oglašavanjem bivšeg predsjedavajućeg Skupštine KS Konakovića, u kojem dovodi u pitanje ne samo moje profesionalne sposobnosti već i moju podobnost preispitujući moje stavove oko genocida u Srebrenici i agresije na Bosnu i Hercegovinu – nisam nikada do sada doživio i moj moralni dignitet ne može preći preko toga. Naravno, da se dio iz te priče „sarajevske kuhinje“ u režiji tzv. 'naroda a i pravde' prelio i u Banjaluku, grad gdje mi porodica živi, i možete pretpostaviti kakve su salve uvreda od svih konakovića i sličnih njemu uslijedile. Bez obzira s koje 'strane tarabe' se te kvazi patriote nalazile!

Dio satisfakcije potražiću na sudu zbog neistinitih navoda u Konakovićevom „katil fermanu“ upućenom Goranu Mačkiću.

Sve ovo je razlog da sam odlučio povući svoju kandidaturu na ponuđenu funkciju. U ovo nekoliko dana upoznao sam gospodina Nenadića i neke od mojih 'nesuđenih kolega- ministara' i mogu Vam reći da su u pitanju sposobni stručnjaci i dobri ljudi. Svima želim sretan rad! Hvala i svima Vama koji ste mi ovih najtežih mjesec dana u mom životu pružili podršku!"