O njegovoj smrti izvijestilo je rusko ministarstvo obrane navodeći da je umro nakon duge i teške bolesti. 

Jazov, koji je obnašao dužnost ministra obrane od 1987. do 1991., sudjelovao je u pokušaju puča protiv Gorbačova u kolovozu 1991., godinu dana nakon što mu je dodijeljen čin maršala.

Pučisti su tada uvjeravali da Gorbačov nije u stanju obnašati svoju dužnost zbog zdravstvenih razloga. Proglasili su izvanredno stanje na šest mjeseci, ponovno uveli cenzuru i dovezli tenkove u Moskvu. 

Bio u zatvoru nekoliko godina

Puč nije uspio, njegovi vođe su uhićeni tri dana kasnije, ali ti su događaji zapečatili sudbinu Sovjetskog Saveza koji se konačno raspao u prosincu 1991.

Jazov je pušten iz zatvora 1993. i pomilovan za svoju ulogu u neuspjelom prevratu 1994.

Nakon njegove smrti živ je još samo jedan vođa puča Oleg Baklanov, član centralnog komiteta Komunističke partije.

Prošle godine Jazov je u Vilniusu osuđen u odsutnosti na 10 godina zatvora za ratne zločine tijekom pobune u Litvi protiv sovjetske vlasti 1991. Tada je život izgubilo 14 ljudi, a više od 700 je ranjeno.

Kao ministar obrane bio je i u središtu krvave represije u Azerbajdžanu u siječnju 1990. u kojoj je život izgubilo više od stotinu civila.

Međutim, u Rusiji je bio cijenjen. Ministar obrane Sergej Šojgu odlikovao ga je 4. veljače za zasluge prema domovini.

Također ga je odlikovao predsjednik Vladimir Putin, koji mu je dodijelio Orden časti 2004. i Orden Aleksandra Nevskog 2014., javlja Hina.