Treći punski rat je počeo 149., a završio 146 prije nove ere. Unatoč porazu i teškim uvjetima mira, Kartaga je obnovila trgovinu i konkurirala Rimljanima.

Stoga su se Rimljani htjeli riješiti protivnika. Povod ratu se lako našao. Numiđani, koji su živjeli južno od Kartage, su je pod vodstvom kralja Masinisa stalno napadali.

Kartažani su se požalili Rimljanima, ali nisu ništa postigli, pa su se počeli sami braniti. Tada su ih Rimljani optužili da su prekršili mirovni ugovor i to je bio povod za rat. Kartažani su se pokušali nagoditi s Rimljanima, što su Rimljani odbili rekavši im da se odsele daleko od grada. Kartažani su na kraju ipak odlučili braniti grad do kraja. Rimska vojska se 149. godine prije nove ere iskrcala u Africi i opsjedala Kartagu.

Kartažani su hrabro branili grad dvije godine. Na koncu je rimski vojskovođa Scipion Mlađi obustavio opskrbu grada hranom. Počeli su harati glad i bolesti. Na iscrpljeni narod u gradu počeo je opći juriš u proljeće 146. g. p.n.e. Rimljani su provalili u grad preko zidina. Šest dana Kartažani su se borili za svaku ulicu, za svaku kuću. Unatoč tome, Rimljani su zauzeli grad.

Rimljani su na kraju opljačkali Kartagu, a oni koje nisu pobili prodali su kao robove.

S Kartagom je učinjeno ono što je tražio Katon u senatu – potpuno je razorena.

Punski ratovi su proširili granice Rima izvan Italije, učinili Rim gospodarom trgovine na Sredozemnome moru i donijeli mu silnu robovsku radnu snagu.

Rimljani su nakon osvajanja Kartage razorili grad i nad njim izrekli prokletstvo. U starom vijeku postojala je praksa simboličnog povlačenja pluga kroz grad i soljenja njegove zemlje.

Kartaga je ostala u ruševinama do 122. prije nove ere. Tada su Rimljani na njenom mjestu osnovali koloniju i naselili vojnike koji su nakon demobilizacije živjeli i radili na tamošnjim poljima.

Naseljavanje velikog broja Rimljana zapravo bio je mnogo praktičniji način da se onemogući oporavak Kartage.

(SB)