Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine i lider SBB-a Fahrudin Radončić pokušao je jučer pred novinarima odvojiti dvije afere o kojima posljednjih dana bruji javnost u BiH. Riječ je o spornoj nabavci respiratora i zaštitnih maski. U oba slučaja postupak je bio identičan: nije raspisan tender nego su respirator i maske kupljeni metodom neposredne pogodbe. Radončić smatra da te dvije afere treba razdvojiti.

- U Sarajevskom kantonu imate da je neko nabavio 50 hiljada maski po cijeni od 80 pfeninga, a prodao po 90 pfeninga i zaštitio domaću proizvodnju jer se sve radilo u Visokom. U aferi respiratori imate 10 i više miliona KM gdje su se nabavljali ventilatori i druga oprema. To su neuporedive afere koje je neko plasirao da ispadne da smo svi isti, nismo svi isti. Zna se ko je kriminalac. Ne ulazimo u presumpciju nevinosti, neka tužilaštvo, SIPA i ostali organi rade u punom kapacitetu – rekao je Radončić.

Radončić je potpuno u krivu kada tvrdi da se ove dvije afere ne mogu dovesti u međusobnu vezu. Naime, i u jednom i u drugom slučaju prekršen je Zakon o javnim nabavkama koji jasno nalaže raspisivanje javnog tendera bez obzira je li riječ o nabavci vrijednoj 50 hiljada maraka ili 5 miliona maraka. To što su zaštitne maske kupljene u Visokom nikako ne može biti olakšavajuća okolnost vlasniku firme „Panta rei“ Barišu Bejtoviću, koji je posredovao u ovom poslu. Bariša Bejtović je inače sin Bilsene Šahman, visokopozicionirane članice Radončićevog SBB-a, i to je nesumnjivo i jedini i glavni razlog što ministar Radončić ovaj slučaj pokušava zašttiti od istrage.

To što su zaštitne maske kupljene u Visokom može biti samo otežavajuća okolnost. Naime, postavlja se logično pitanje zašto su zaštitne maske kupljene preko posrednika, odnosno zašto ih Civilna zaštita nije neposredno kupila i izbjegla plaćanje provizije!?

Kako smo rekli, i u jednom i u drugom slučaju sporan je metod nabavke, tj. u oba slučaja je zaobiđen zakonom propisani metod raspisivanja javnog natječaja i izbor najboljeg dobavljača između više konkurenata.

Doduše, Zakon o javnim nabavkama propisao je mogućnost da se u posebnim okolnostima (vanredno stanje, ili vanredna situacija) ne objavljuje javni tender nego da se potrebna oprema kupi metodom neposredne pogodbe kako bi se maskimalno skratili rokovi i zaštitili ljudski životi. 

Direktor Agencije za javne nabavke Đenan Salčin nije baš dao potpuno precizno tumačenje člana 10. Zakona o javnim nabavkama kojim je to pitanje načelno regulirano.

Salčin se o tome pismeno očitovao 17. marta. U najkraćem Salčin tvrdi da u situaciji krajnje hitnosti, kada nije moguće primijeniti redovne postupke javne nabavke, ali ipak postoji dovoljno vremena, može se koristiti pregovarački postupak bez objavljivanja obavještenja o nabavci odnosno tendera. Naime, Salčin u svom uputstvu tvrdi da ugovorni organi mogu ugovore dodjeljivati putem pregovaračkog postupka bez objavljivanja tendera kada se zbog dokazivih razloga krajnje hitnosti prouzrokovane događajima nepredvidivim zadati ugovorni organ, ne mogu ispoštovati minimalni rokovi koji su utvrđeni za redovne postupke.

Salčin dakle smatra da su se bili stekli uvjeti za nabavku postupkom neposredne pogodbe, no njegove naknadne izjave poprilično odudaraju od ove prvobitne interpretacije, pa na kraju nije jasno je li Agencija dala ili nije dala saglasnost da se respiratori, zaštitne maske i nekoliko sličnih nabavki kupe metodom neposredne pogodbe.

U nastavku teksta pročitajte integralno uputstvo Agencije za javne nabavke koje je sročeno tako da se može protumačiti na razne načine, a riječ je o vjerovatno najvažnijem dokumentu na osnovu kojeg će Tužilaštvo BiH tretirati i kvalificirati sporne nabavke.