KORONAVIRUS DOVEO DRŽAVU NA IVICU KOLAPSA: Desetine hiljada ljudi ostalo bez hrane, nasilje nad ženama dostiglo neviđene razmjere

Zemlje Latinske Amerike često zapadaju u vrtloge svojestvene isključivo samo njima. Političke i društvene podjele na tom kontinentu donose obrate i neočekivane situacije i za one koji odlično poznaju stanje u tim državama. Tako, na primjer, niko nije mogao predvidjeti da će Čile, jednu od najrazvijenih država u tom dijelu svijetu, pogoditi kriza i to toliko snažno da će desetine hiljada ljudi ostati bez hrane i da će nasilje nad ženama dostići neviđene razmjere, a da će država panično odgovoriti silom na te zahtjeve, dok će mirno posmatrati fudbalske navijače za koje zakoni i propisi kao da ne važe.

  • Svijet

  • 24. Maj 2020  

  • 1

Ovo je samo dio onoga što se desilo u ovoj državi sa oko 19 miliona stanovnika i koja je u mnogim segmentima razvijena država. Navedimo da je Čile imao veći BDP 2019. godine od država kakve su Finska, Egipat, Vijetnam, Češka, Portugal ili Novi Zeland. Ako bi gledali BDP po glavi stanovika, Čile je i tu sa 15 hiljada dolara bio ispred Kine, Brazila, Rusije, Turske, Argentine, Poljske ili Malezije. Uz to, vjerni su saveznik Sjedinjenih Američkih Država, a na čelu države trenutno se nalazi milijarder sa diplomom Harvarda, Sebastián Piñera.

Šta je onda krenulo po zlu?

Koronavirus se nezaustavljivo širi. Izvještaji iz Čilea početkom širenja virusa bili su različiti, od onih da je sve pod kontrolom, pa do onih da niko ništa ne kontroliše u samoj državi. Naravno, izvještaji su se razlikovali od provladinih i opozicionih medija. Mediji bliski vladi željeli su reći da je sve pod kontrolom, dok su opozicioni nastavili tamo gdje su i bili prije krize – tražili su odlazak predsjednika Piñere. Protesti protiv njegove vlasti počeli su i prije prvih zabilježenih slučajeva virusa.

Piñera i njegovi kadrovi, i to se sada može slobodno reći, reagovali su veoma loše. Mjere koje su poduzeli napravile su uvod u haos koji traje i danas na ulicama čileanskih gradova. Od 3. marta, kada je zabilježen prvi slučaj zaraze, čileanske vlasti donijele su različite mjere: od djelimičnog ograničenja kretanja, pa sve do potpunog zatvaranja gradova ili čak pojedinih dijelova Čilea. Odlazak na posao ove sedmice se upoređivao sa revolucionarnom borbom Artura Prata. Piñera je naciji poručio da Čileanci „moraju pokazati iste vrline predanosti i ljubavi prema domovini“ kao pomenuti Prat. A još 18. marta proglasio je stanje katastrofe.

Bilans pred ulazak u zadnju sedmicu mjeseca maja je 630 umrlih i 61 hiljada zaraženih, uz dnevni porast od preko 4 hiljade zaraženih. Veći broj novozaraženih imaju samo SAD, Rusija, Indija i Brazil koje imaju neuporedivo veću populaciju od Čilea. Stvari izgledaju tako loše da čileanski stručnjaci predviđaju kolaps zdravstvenog sistema do kraja ovog mjeseca. Prije pet dana Piñera je priznao da Čile nije bio spreman za borbu protiv pandemije.

Mjere koje (ne)donose rezultate

Čile je jedna od država gdje su socijalna raslojavanja veoma izražena. Bogata elita i siromašna većina glavna je podjela u ovoj državi. Zadnjih decenija se stvarala i srednja klasa u skladu sa razvojem tamošnje ekonomije i ljevičarskih pokreta i organizacija, ali ipak to nije dovoljno da se prevaziđe postojeća kriza. Kako piše El Mundo mjere koje je donijela vlast u Čileu, različito su primljene kod različitih društvenih grupa.

I dok su bogati otišli na obalu Pacifika u svoje vile i vikendice, siromašni slojevi stanovništva izašli su na ulicu i prekršili mjere karantina. Naime, oni traže hranu i nisu protiv zatvaranja zemlje, ali su prinuđeni na proteste jer im nedostaje hrane koju im država ne dobavlja. U siromašnim dijelovima gradova došlo je do sukoba gladnih građana i karabinjera (militarizovana policija). Prema medijskim izvještajima, neke saobraćajnice su zatvorene i traju žestoki okršaji. U naselju El Bosque, siromašnom dijelu glavnog grada Santiaga, sukobi su najžešći i demonstrati su postavili barikade i palili autobuse na drugim mjestima .

Podjele u Čileu vidljive su i golim okom, a koliko nacija nema koheziju pokazuje i primjer jedne od najbogatijih familija u Južnoj Americi. Familija Lukšić, veliki proizvođač bakra u lučkom gradu Antofagasta, smanjila je isplatu dividendi dioničarima za 160 miliona dolara, uz objašnjenje da trebe sačuvati gotovinu u vremenu krize, prenio je El Mundo. Odluka je, čini se, u skladu sa ponašanjem predsjednika Čilea koji dolazi iz porodice milijardera, a on sam jedan je od najbogatijih stanovnika Čilea. Inače, ovih dana zalagaonice su odredište hiljade Čileanaca koji nemaju dovoljno novca ni za hranu.

Razaranje države

Koliko je koronavirus pogodio Čile i tamošnje društvo govori o podatak da je nasilje nad ženama tokom trajanja karantina povećano za čak 70 posto, a u pojednim mjestima za nestvarnih 500 posto u tri sedmice. Vlasti sada pokušavaju da pronađu mehanizme da pomognu ženama.

Dok su žene zatočene u kućama sa nasilnicima, a mnogi sugrađani nemaju novca da prehrane sebe i svoje porodice i sukobljavaju se sa organima reda, fudbalski navijači pokazuju da ih za odluke vlasti nije briga, kao ni za mjere socijalnog distanciranja. Više od stotinu navijača velikog čileanskog fudbalskog cluba Colo Colo došlo je na sahranu jednog bivšeg pripadnika te navijačke grupe. Oni su doslovno provalili na groblje pored osiguranja i na groblju pravili feštu kao na fudbalskim stadionima. Napomenimo i to da je Sebastián Piñera imao 13% dionica ovoga kluba, ali ih je prodao prije desetak godina.

Ekonomske posljedice još će se sabirati u narednim mjesecima i godinama, a već danas izgledaju veoma loše. Više od 500 hiljada ljudi je prestalo raditi i stopa nezaposlenosti iznosi preko devet posto. Preko 86 hiljada kompanija je ozvaničilo da za preko 500 hiljada radnika ne mogu isplatiti plate te su pozvali državu da im pomogne. Sektori turizma i građevine su najpogođeniji. Indirektne štete osjetiće cijelo društvo i vjerovatno sve grane privrede u ovoj državi.

Sebastián Piñera „kršćanski humanista“

Još 2005. godine Sebastián Piñera je pokušao doći na čelo države i tada je bio poražen od Michelle Bachelet, kandidatkinje socijalista. Predvodeći desničarsku i konzervativnu stranku „Nacionalna obnova“ tada je rekao da se on svoju političku filozofiju opisuje kao „kršćanski humanizam“ i da želi čileansku desnicu osloboditi povijesnog tereta diktature u toj državi. Tada nije uspio pobjediti, ali 2010. godine uspjeva doći na čelo Čilea kao prvi desničar koji je pobjedio na demokratskim izborima od 1958. godine te prvi desničar koji je bio na čelu Čilea nakon zloglasnog Augusta Pinocheta. 2014. godine mjesto prepušta bivšoj predsjednici Bachelet, da bi 2018. godine bio ponovo izabran na četverogodišnji mandat.

Prošle godine je bio na pragu opoziva, ali parlament ga je spasio. Tokom protesta studenata i siromašnih slojeva stanovništva, snage sigurnosti (posebno vojska) raspoređeni su širom zemlje i ugušili su proteste. Mnoštvo uhapšenih i brutalnost vojske i policije, kao i sveopšta kriza u čileanskom društvu, dovele su do toga da je prema jednom istraživanju iz oktobra 2019. godine imao podršku od svega 13,9 posto stanovništva. Ministar policije je tada imao podršku od svega 5 posto. Sljedeće istraživanje će pokazati da li sadašnji ministri policije, ekonomije i zdravstva, zajedno sa predsjednikom, mogu dobiti i manju podršku.

Sebastián Piñera, baš kao i mnogi drugi lideri, nije adekvatno odgovorio na krizu. Šta više, Piñera je sigurno jedan od najneuspješnijih lidera na svijetu u ovoj krizi, ako u obzir uzmemo sve potencijale Čilea i startne pozicije koje je imao, poput izolovanosti kontinenta i posebno Čilea na tom istom kontinentu, zatim vrijeme do pojave prvog slučaja kao i moguće reakcije nakon što se otkriju prvi slučajevi.

Tokom krize dobio je i nadimak „Piñeravirus“ od svojih sugrađana, a neki od njih su uzvikivali da je „ubica kao i Pinochet.“ Međutim, za ljevičare u Latinskoj Americi, ovo nije samo njegov lični poraz, već poraz cjelokupnog sistema. Kako je napisao jedan argentinski novinar, ova kriza u Čileu je pokazala da elita i narod Čilea jedni drugima ne vjeruju. Naredni predsjednički izbori u Čileu su u novembru naredne godine i ljevica u Latinskoj Americi ih sa nestrpljenjem čeka kao svoju šansu, posebno nakon poraza u Brazilu, Ekvadoru i Boliviji. U međuvremenu, Čile će se suočiti sa mnogim problemima na koje Piñera mora tražiti odgovore.

(Tekst prenosimo sa portala drugastrana.info)

loading...

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...