Taj Pravilnik bio je, zapravo, Tegeltijin put da preuzme i Sud BiH, posljednju pravosudnu instancu koju ne kontroliše sa svojom većinom iz Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH. Plan je, dakle, prema informacijama Oslobođenja, bio jednostavan – primjenom Pravilnikom o ocjenjivanju VSTV bi sebi dao ovlasti da onako kako oni žele ocijene predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, te da ne njegovo mjesto postave – Amira Kapetanovića, sudiju Suda BiH kojeg je početkom prošle godine Milan Tegeltija, u svojstvu prijatelja, sa jedanaestog mjesta rang liste uspio ugurati među tri najbolje rangirana kandidata za sudiju Suda BiH. Tegeltijine namjere upravo otkrivaju činjenice iz slučaja „Pravilnik o ocjenjivanju“. Naime, Amir Kapetanović je kao „sudija parničar“ bio član sudskog vijeća koje je razmatralo, a potom i poništilo Pravilnik o postupku ocjenjivanja novilaca pravosudnih funkcija. Kako ne bi izigrao povjerenje onoga ko ga je sa jedanaestog mjesta rang liste prebacio na treće, Kapetanović je bio protiv poništavanja spornog Pravilnika. No, unatoč njegovom „izuzimanju mišljenja“, preostalo dvoje sudija je utvrdilo da Pravilnik o postupku ocjenjivanja rada nosilaca pravosudnih funkcija nije u skladu sa važećim zakonskim propisima.

„Sud utvrđuje da je osporeni Pravilnik donio zakonom neovlašteni organ (VSTV), pa predmet upoređenja osporavanog Pravilnika upućuje na zaključak da je VSTV u konkretnom slučaju prekoračio granicu svojih ovlašćenja utvrđenih Zakonom o VSTV-u“, navedeno je u presudi Suda BiH protiv koje je glasao Tegeltijin prijatelj Amir Kapetanović.

SUŠTINA PONIŠTENOG PRAVILNIKA

A evo šta je suština poništenog Pravilnika. Predsjednik određenog suda na određenom nivou ocjenjuje sve sudije koji rade na sudu kojim on rukovodi. Te ocjene, međutim, nisu konačne, pa se sudije mogu žaliti Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH koje, u konačnici, može promijeniti ocjene koje je utvrdio predsjednik suda. Nakon toga, VSTV na osnovu ocjena sudijama koje su oni utvrdili ocjenjuje i predsjednika suda. U praksi bi to izgledalo ovako. Predsjednik Suda BiH Ranko Debevec bi, prema osporenom Pravilniku, ocjenjivao sudije Suda BiH. No, ocjene ne bi bile konačne, jer bi sve sudije imale pravo žalbe VSTV-u. Visoko sudsko i tužilaćko vijeće bi, potom, na osnovu ocjena koje je izreklo sudijama Suda BiH ocjenjivalo i predsjednika Suda BiH. Na taj bi način Milan Tegeltija imao apsolutnu kontrolu nad svim pravosudnim institucijama, te bi na osnovu ocjena koje bi dodjeljivao mogao određene nosioce pravosudnih funkcija unapređivati ili ih izbacivati iz utrke za rukovodne pozicije u pravosuđu.

„Pravilnim tumačenjem zakonskih odredaba, jasno prozilazi da je VSTV nadležan i ovlašćen da utvrđuje kriterije za ocjenjivanje, a ne da uređuje postupak ocjenjivanja i time donosi Pravilnik kao provedbeni propis. Da je intencija zakonodavca bila da VSTV-u da nadležnost za postupak ocjenjivanja i da donosi pravilnik, onda bi takvo ovlašćenje bilo propisano Zakonom, kako je to propisano za pitanje imenovanja“, navedeno je u obrazloženju presude Suda BiH.

Kako bi, ipak, vratio izgubljeni uticaj, Tegeltija je najavio žalbu na odluku Suda BiH. Posljednjih dana intenizivirao je medijsku pripremu za svoju žalbu, tvrdeći u javnosti da je presuda Suda BiH – nezakonita. Predsjednika VSTV-a u ovoj pravnoj borbi podržao je i profesor iz Leipciga – Edin Šarčević koji je, bez čitanja cjelokupne presude, ustvrdio da je ona – nezakonita.