Naša današnja priča vraća nas u osamdesete godine prošlog stoljeća, kada je razotkriven jedan od najvećih masovnih ubica u povijesti Amerike.

Gospođa Judith Mawson, žena koja je imala nesreću da se uda za šarmantnog Garyja Ridgwaya, ni slutila nije da krevet dijeli s drugim najgorim serijskim ubicom u američkoj povijesti.

“Ubica sa Zelene rijeke”, kako su mediji prozvali Ridgwaya zbog omiljene lokacije na kojoj je odbacivao tijela svojih žrtava, tokom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća ubio je najmanje sedamdeset žena u okolici Washingtona. Mada je imao koeficijent inteligencije 82, duže od dvije decenije izmicao je ruci pravde, možda i zbog slabog interesa koji su njegove žrtve pobuđivale u javnosti. Ridgway je, naime, vrebao žene s društvenog dna – prostitutke, narkomanke i problematične tinejdžerke odbjegle od kuće. Jednom kad bi zadobio njihovo povjerenje pokazujući im slike svoga sina, odvezao bi ih na osamljeno mjesto. Ondje se ljubazni, sramežljivi gospodin pretvarao u sadističkog silovatelja i davitelja. Nesretnice nisu imale mira ni u smrti, jer se ubica više puta vraćao na mjesto zločina kako bi se prepustio nekrofilskim strastima nad mrtvim tijelima svojih žrtava.

Susjedi su ga opisivali kao “ljubaznog čovjeka koji bi uvijek pozdravio”; u tvornici kamiona u kojoj je bio zaposlen, smatrali su ga “marljivim radnikom i omiljenim kolegom”, a treća supruga, nesretna Judith u njemu je vidjela “čovjeka svoga života” koji bi joj “izmamio osmijeh baš svaki dan”.

Još kao vrlo mlada djevojka, Garyja je upoznala u kafiću. “Za razliku od većine mladića s kojima sam ranije izlazila, bio je pristojan, kulturan i šarmantan, a uz to je sjajno izgledao te imao dobar posao. Prema meni se odnosio s velikim poštovanjem”, ispričala je kasnije Judith. Bili su u braku trinaest godina, sve dok policajci nisu stavili lisice na Garyjeve ruke.

Brižna supruga ništa nije sumnjala, jer kad bi se kasno vratio kući, Garry se pravdao gužvom na poslu. Ogrebotine od žrtava koje su se grčevito borile za život, pravdao je napadom susjedove mačke. Kad bi iz kuće nestao tepih, Judith je povjerovala u priču da je njen muž slučajno prosuo kafu, dok je u stvarnosti u njega umotao tijelo nove žrtve. Odbijala je progledati i nakon što je DNK analiza razotkrila njenog supruga kao počinitelja serije stravičnih zločina, tvrdeći kako se radi o “ogromnoj grešci”. Tek kad je on sve priznao, dodavši kako ne osjeća grižnju savjesti, njegova supruga se slomila. Odala se alkoholu, a pokušala je i samoubistvo. Nakon što se oporavila, uzela je djevojačko prezime i preselila se u drugi grad.

A, monstrum Gary je 18. decembra 2003., nakon priznanja ubistva 71 žrtve, osuđen na 48 doživotnih kazni bez mogućnosti pomilovanja.

(SB)