Kako je ispričao, u blizini mjesta slijetanja vozila ima štand s voćem i povrćem. Kobne večeri probudio ga je telefonski poziv njegovog čuvara, kojeg je shvatio da mu je neko opljačkao štand jer je policija tu.

- Odmah sam ustao i otišao. Dolazeći, vidio sam policiju, a po izlasku iz auta i Passat prevrnut na krov u rijeci Lašvi. Vidjeli su se samo točkovi. Policija i posmatrači su prokomentirali da je gotovo i da nema znakova da je bilo ko živ – priča nam Karić.

Međutim, on se odlučio na herojski čin. Skinuo je trenirku i skočio u rijeku.

- Voda je bila hladna, mutna, mrkla je noć. Došao sam do auta. Pokušavao sam otvoriti vrata, ali nije išlo. Pitao sam ”ima li ko živ, daj znak, slušam”, ništa. Popeo sam se na prag auta i počeo udarati iz sve snage o pod. Osluškivao sam, opet ništa. Udarao sam još jače. Najednom, čuo sam krkljanje. Sišao sam malo, otvorio vrata i ugledao ruku – govori hrabri Karić.

Dok je trajala agonija, ljutilo ga je to što su ostali samo nijemo posmatrali cijelu situaciju. Međutim, nije se, kaže, osvrtao na to.

- Povukao sam ruku i počeo galamiti da mi se pomogne. Priskočio je policajac Samed Pezić i pomogao mi je. Dok smo jednog izvlačili, pojavio se i drugi i krkljao u vodi. Izveli smo ih na obalu. Sve je to trajalo petnaestak minuta – prepričava nam Karić.

Posebno je ostao skamenjen kada je jedan od momaka došao svijesti i kazao mu da se bio predao.

Nema pomoći

- Držao sam vozača za ruku. Nakon nekog vremena, shvatio sam da nam nema pomoći. Pustio sam mu ruku i počeo gutati vodu. Predao sam se. Ali, kada sam čuo lupanje, trgnuo sam se i posljednjim atomima snage počeo sam se boriti, to mi je ispričao ovaj momak – kaže Karić.

Na kraju razgovora ne krije da je ponosan na svoj čin, odnosno što je spasio dva mlada života. Posebno su, kaže, bile emotivne scene kada su istoga dana mladići došli da mu zahvale što im je spasio živote.

Vratio se u vodu

Hrabri Karić ispričao nam je kako se ponovo vratio u rijeku da pokuša spasiti i trećeg mladića.

- Ušao sam u auto, ali nemoguće ga je bilo naći. U momentu sam pomislio da ću i ja tu zaglaviti jer sam bio promrzao. Napipao sam mu stomak, ali sam bio uvjeren da je i to zračni jastuk. Izašao sam na obalu i ponovo se vratio, ali, nažalost, nisam ga uspio pronaći jer je bio naopačke okrenut i na mjestu suvozača – kaže on.

Uviđajne ekipe koje su bile na mjestu tragedije procijenile su kako je Passat proletio brzinom od 150 kilometara na sat, a svemu je prethodio i defekt guma, priča Karić.