SJEĆANJE NA DRAŽENA PETROVIĆA; KRATKA PRIČA O LJUDSKOJ GROMADI: Evo zašto nije htio prihvatiti Golfa "keca" kojeg mu je htjela pokloniti Bosna...

Ovaj tekst objavljen je u našem sedmičniku, u junu 2008., na petnaestu godišnjicu Draženove smrti, a u Zagrebu smo tih dana bili u njegovom muzeju

  • Sport

  • 07. Jun. 2020  07. Jun. 2020

  • 0

Ako vam neko postavi pitanje ko je najbolji košarkaš svih vremena na ovim prostorima, a vi budete precizni kao i košarkaši koji su u konkurenciji, te odgovorite navodeći samo jedno ime, sigurno ćete pogriješiti.

Mirza Delibašic je, naprimjer, osvojio titule jugoslovenskog i evropskog klupskog prvaka, a sa reprezentacijom Jugoslavije zlatne medalje na evropskom i svjetskom prvenstvu, te na Olimpijskim igrama. Mnogi će reći da je to Zadranin Krešimir Ćosić, vjerovatno najveci “bijeli” inovator pod obručevima. A, šta ćemo sa Tonijem Kukočem iz Splita i njegova tri NBA prstena? O evropskim trofejima da i ne pričamo.

Ipak, možda je najveći broj onih koji tvrde da je najveći rođen 22. oktobra 1964., negdje između Splita i Zadra. U Šibeniku. Dražen Petrović mu je ime.

NEVJERICA U OKUPIRANOM SARAJEVU

Počasni predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Juan Antonio Samaranch 16. januara 2007. je, prilikom posjete Muzejsko-memorijalnom centru Dražen Petrović u Zagrebu, između ostalog kazao: “Niti jedan grad na svijetu nema takav Muzej. Postoje brojni sportski muzeji, ali muzej posvećen jednom sportašu vidio sam samo ovdje, u Zagrebu.”

Prisjetiš se onda one utakmice Cibone u Madridu, protiv Reala. Dražen ubaci pedesetak poena, pa ga minutu prije kraja hiljade gledalaca ovacijama isprate sa terena. Ili, možda, kada je Smelt Olimpiji u Ljubljani “zaprijetio” sa “skromnih” 112 poena. Nećeš zaboraviti ni utakmicu reprezentacije Hrvatske na Olimpijadi u Barceloni, 1992. godine. Trojka ide u koš Zajednice Nezavisnih Država, pa onda pokušaj kontre bivše “zbornaje” koju Dražen presijeca i opet... Pa, ubaci trojku. A onda, prilikom prve posjete Muzejsko-memorijalnom centru Dražen Petrović ugledate na velikom panou podatak da je od 1989. do 1993., koliko je igrao u NBA, imao bolji postotak šuta od najvećeg u toj igri ikada Michaela Jordana, i Reggieja Millera pride. Međutim, jedan podatak ostaje u neizbrisivom sjećanju. Valjda zbog “specifičnih” okolnosti.

Napisasmo to prije tačno devet godina, na šestu godišnjicu tragične smrti Dražena Petrovića. Pa ćemo i ponoviti, nemojte zamjeriti. Sarajevo je bilo pod opsadom. Kroz jedva čujne tranzistore, “podmazane” baterijama više puta prokuhavanim ne bi li dobile bar malo snage, procurila je vijest... Grad, u kojem se ginulo svakodnevno i koji je baš te turobne 1993. bio karakterističan po totalnom odsustvu pažnje za vanjski svijet, s nevjericom je primio informaciju: Dražen Petrović poginuo je 7. juna 1993., u sedamnaest sati i dvadeset i jednu minutu na autoputu kod njemačkog grada Dakendorfa.

KRALJEVSKI KLUB

Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović otvoren je 7. juna 2006., na trinaestu godišnjicu njegove smrti, a javnosti je dostupan od ljeta prošle godine. Radno vrijeme je od 10 do 17 sati, svakog radnog dana. Reporterima Slobodne Bosne vrata Muzeja prošle nedjelje je, umjesto Draženove majke Biserke koja nije bila u mogućnosti doći, otvorila kustosica Aleksandra Vlatkovic. “Muzej je do sada ubilježio više od 15.000 posjeta. Dolaze nam Draženovi fanovi sa prostora bivše Jugoslavije, iz Španjolske, Sjedinjenih Americkih Država... Brojni igrači i rukovodstva klubova, domaćih, ali i onih koji igraju u Zagrebu. Gosti su nam bili i počasni predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Juan Antonio Samaranch, ali i sadašnji predsjednik Jacques Rogge. Naravno, najbrojniji posjetitelji su grupe djece iz čitave Hrvatske, kojima je posjeta Muzeju sastavni dio ekskurzije. Nevjerojatno je s koliko pozornosti djeca, koja nisu ni bila rođena kada je Dražen igrao, razgledaju muzejske eksponate i slušaju naše priče o Draženovom životu i njegovoj karijeri. Jedan od glavnih ciljeva Muzeja je putem predstavljenih ljudskih i sportskih kvaliteta Dražena Petrovića prenijeti prave vrijednosti i kvaliteta u vrijeme kada su izloženi brojnim iskrivljenim vrijednostima suvremenog društva”, veli Aleksandra Vlatković.

Pet izloga u prizemlju i isto toliko na spratu Muzeja podijeljeni su u tematske cjeline: Šibenik (1), Zagreb (2, 3), Madrid (4), NBA (5), Reprezentacija (6, 7), Svijet (8) i Hrvatska (9, 10). Stojimo kod prvog izloga. Naravno, u prvom planu je čuvena, treća finalna utakmica play offa za prvaka Jugoslavije. Datum je 9. april 1983., dvorana Baldekin u Šibeniku, igraju Šibenka i Bosna. Znate to već. Sabit Hadžić faulira Dražena Petrovića dvije sekunde prije kraja utakmice. Bosna vodi poen razlike, Dražen pogađa dva slobodna bacanja i Šibenka je prvak Jugoslavije. Kasnije je ta utakmica poništena, Šibenka nije došla na majstoricu u Novi Sad, pa je pehar i danas u vitrinama USD Bosna u Sarajevu.

“Pa, tako ni Dražen tada, zvanično, nije osvojio titulu prvaka Jugoslavije. Ali, medalja je ostala kod njega, a evo sada je izložena u Muzeju. Tu je, vidite, i osobna karta, koju je izvadio 7. lipnja 1983. godine. Na isti datum, deset godina kasnije, Dražen je poginuo”, govori nam Aleksandra Vlatković. Pitamo kustosicu i za tadašnje pregovore Dražena s Bosnom. “Dražen je tada bio među najtraženijim igračima na ovim prostorima. Dobivao je ponude s raznih strana. Bosna, Partizan, Zvezda... Tih godina, Bosna ga je kao iznimno uspješnog igrača namjeravala nagraditi za sve uspjehe automobilom Golf. Dražen nije htio prihvatiti poklon kako se ne bi krivo protumačilo s obzirom da se ubrzo igralo finale Šibenka - Bosna. Nakon pobjede Šibenke kupio je svoj prvi auto bijeli Golf koji je još uvijek u voznom stanju i u vlasništvu je obitelji. E, sad, tri stvari su presudile da Dražen potpiše ugovor sa Cibonom. Prvo, njegov brat Aleksandar koji je tada igrao u Ciboni. Drugo, Cibona je u sezoni 1984./1985., nakon njegovog povratka iz JNA, igrala u Kupu evropskih šampiona. I treće, u Zagrebu je htio studirati pravo”. Cibona je dva puta zaredom, 1985. i 1986., osvojila KEŠ. A, onda Petrović prelazi u Real.

SIMBOLIKA BROJEVA

Već površnim razgledanjem eksponata čak je i laiku jasno o kakvoj je sportskoj veličini riječ. No, nećemo ovom prilikom taksativno nabrajati statističke podatke. Interesantno je da svaki broj koji je Dražen nosio na leđima ima svoju priču. Broj četiri, njegov najdraži broj, nosio je na dresovima Šibenke, kao i reprezentacija Jugoslavije i Hrvatske.

“Broj četiri imao je kada je 1979. na utakmici protiv K.K. Beko iz Beograda postigao svoje prve prvoligaške koševe sa Šibenkom. U reprezentacijama Jugoslavije i Hrvatske mogao je birati, pa je, naravno, odabrao četvorku. U Ciboni je taj broj na leđima nosio Mihovil Nakić, pa se odlučio za broj deset. U Realu su četvroka i desetka bili zauzeti, pa je igrao sa brojem pet zato što je Aco u Ciboni nosio peticu. U Portland Trail Blazersima taj je broj takođe bio zauzet, pa se odlučio za dvije četvorke. U New Jersey Netsima nosi broj tri jer je rođen u Ulici Petra Preradovića u Šibeniku na tom broju. Obožavao je pucati trice, te je ostao zapamćen kao najbolji pucač trica tih godina u NBA”, objašnjava Aleksandra Vlatković.

Muzejsko-memorijalni centar Dražen Petrović nalazi se na Trgu Dražena Petrovića, tik do Košarkaškog centra koji nosi njegovo ime i u sklopu je Ciboninog tornja. Na Trgu je i kafić Amadeus, koji je Dražen kupio kada je potpisao za Real. “Amadeus je tada bio jedan od najpopularnijih ugostiteljskih objekata u Zagrebu, mjesto gdje su se okupljali sportaši, muzičari, umjetnici. Kafić je bio i mjesto na kojem su se proslavljali brojni sportski uspjesi tih godina. I danas je u vlasništvu obitelji”, kaže Aleksandra Vlatković. Bilo je, dakle, velikih košarkaša na ovim prostorima. Ipak, ovaj je bio najveći. Pa, kako god!

(D.Bajramović) 

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...