Piše: SENAD AVDIĆ

Prema njihovom mišljenju, konačni ishod ovoga sudskog procesa mogao se sa sigurnošću prognozirati prije skoro dvije godine, kada je na čelo Sudskog vijeća u ovom predmetu imenovana Amela Huskić, sutkinja Suda BiH. Sutkinja Hukić je, da podsjetimo, rođena sestra Amera Bekrića, direktora Agencije za privatizaciju u FBiH, a na tu ga je funkciju 2016. godine imenovao Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića. 

Iako je u proteklim godinama Radončić imao velikih zamjerki na brojne odluke Agencije za privatizaciju (poput privatizacije "Sarajevo osiguranja"), suzdržavao se od javnih prozivki direktora Bekrića, barem dok njegova sestra ne presudi Boži Mihajloviću. Poznato je i da je Mihajlović 2016. podigao opužnicu protiv Radončića i njegovih suradnika Bakira Dautbašića i Bilsene Šahman zbog pritiska na pravosuđe.

"POMOGNI TI MENI, POMOGNUĆU JA TEBI"

Pružanje "sitnih oblika pažnje", odnosno indirektna korupcija pravosudnih djelatnika, jedna je od ozbiljnijih, prepoznatljivih  metoda kojima se lider Saveza za bolju budućnost (za)štitio od sudskih progona, ali i stvarao instrumente za obračune sa svojim protivnicima i neistomišljenicima. Tokom suđenja njemu i ostalim optuženima pred Sudom BiH, Radončić je imenovao Borišu Misiraču, sina Jadranke Lokmić-Misirače, tužiteljice Tužiteljstva BiH i zamjenice predsjednika VSTV-a Milana Tegeltije, na izuzetno dobro plaćenu funkciju direktora Operatora za obnovljive izvore energije u Federaciji BiH. Iako su mediji proteklih godina iznosili brojne dokaze nezakonitih radnjih Misirače, "maminom sinu" nije do danas falila dlaka s glave.

Potpuno istim metodom Radončić se poslužio kada je za direktora Aerodroma Sarajevo (još jedno za naše uvjete basnoslovno plaćeno radno mjesto) imenovao Armina Kajmakovića, muža tužiteljice Tužiteljstva BiH Dijane Kajmaković. Prema riječima Bože Mihajlovića, on je, kao šef Odjela za organizirani kriminal, "k'o zmija noge" krio od sebi podređene tužiteljice Kajmaković da se protiv Radončića vodi istraga sve dok lider SBB-a i vlasnik "Avaza" nije uhapšen u januaru 2015. godine. Mihajlović je za taj oprez imao obilje razloga, a jedan od njih je i taj što je nekoliko dana prije hapšenja Radončić telefonskim porukama naređivao tužiteljici Kajmaković (dok je boravila u Dubrovniku) da mobitelom uslika tadašnjeg direktora OSA-e Almira Džuvu s djevojkom. 

PRESUDA U LUDAČKOJ NADOKNADI

Također, Božo Mihajlović je svjedočio kako mu je Dijana Kajmaković tokom jedne pauze na suđenju Radončiću i ostalim otvoreno prijetila da će "platiti za ovo što radi". Pokazalo se da je bila u pravu, jer je znala kako je Radončić na suptilan, ali efikasan način, ugađao istaknutim članovima pravosudne zajednice. Sutkinja Amela Huskić današnjom (prvostupanjskom) presudom Boži Mihajloviću, u kojoj, pored ostalog, od njega traži da vrati novac za koji sud nije ustanovio ko ga je otuđio, to je pokazala u praksi. Njenu presudu stoga treba shvatiti (i) kao odmazdu nad čovjekom koji je dirnuo u Radončićevo "zmajevo“, odnosno zmijsko poslovno, medijsko i političko gnijezdo. 

Da se u ovom pravosudnom skandalu ništa nije prepuštalo slučaju, svjedoče brojni polutajni susreti koji su se posljednjih dana dešavali u sarajevskim kafanama, na kojima su sudjelovali ključni akteri pravosudne hobotnice (članovi VSTV-a, odabrani tužitelji, mešetari koji iz sjene vuku konce), koja je godinama u funkciji zaštite interesa političkih i ekonomskih moćnika. 

Ovih dana, pred Sudom Bosne i Hercegovine počelo je i suđenje Draganu Mektiću (i ostalima) kojeg smiješna, više puta popravljana i premontiravana optužnica, također, tereti da je u vrijeme kada je bio ministar sigurnosti u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine iz njegovog Ministarstva isparila neka lova, čime je oštećen državni budžet (onaj koji još nije usvojen za ovu godinu!) za skoro 200 hiljada maraka. Novac je, inače, bio donacija međunarodne zajednice pa je Mektić mogao oštetiti budžet, baš kao što je Božo Mihajlović, isto tako "nesavjesno", odgovoran za pare za koje nije utvrđeno ni ko ih je "poplašio" ni gdje su sklonjene. 

Optužnicu protiv Dragana Mektića (i drugih ljudi obuhvaćenih ovim slučajem) pisala je, brisala, pa ponovo prepisivala Vedrana Mijović, tužiteljica Tužiteljstva BiH, inače kćerka Slavka Jovičića Slavuja, istaknutog člana Dodikovog SNSD-a, višestrukog povratnika u Parlament BiH.

Niko neće, ne sekirajte se, nakon presude Boži Mihajloviću i početka suđenja Draganu Mektiću, inače vrlo solidnim i nacionalno osviještenim Srbima, naricati i lelekati nad "progonom srpskih kadrova", kako već danima Bakir Izetbegović i njegova kompanija krokodilske suze rone za Fadilom Novalićem, cmizdreći, zapravo, nad potencijalno neizvjesnom vlastitom beskonačnošću. Može li uopće biti apsurdnije, zlonamjernije i tendencioznije presude (i optužbe) nego što je ona koja je zalijepljena uz Mihajlovića i Mektića - da su u zemlji iz koje su davno protjerani svaki vid morala i svaki oblik savjesti krivi i odgovorni za nesavjestan rad?!