IVO LUČIĆ PROTIV HASE I VASE: General ROJS optužuje Plenkovića da priprema smjenu DRAGANA ČOVIĆA i na njegovo mjesto planira dovesti IVU LUČIĆA

Kako je Zlatko Hasanbegović, perjanica i ideolog radikalne hrvatske desnice, jedan od čelnika Počasnog blajburškog voda i organizator obilježavanja stradanja vojske NDH i civila nakon Drugog svjetskog rata, u opservacijama HIS-toričara Lučića i njegovih pristaša i Most-aša najednom postao sljedbenik "puta Alije Izetbegovića" i Bosne i Hercegovine po mjeri njegovog sina Bakira?

  • Politika

  • 04. Jul. 2020  04. Jul. 2020

  • 1

Piše: SENAD AVDIĆ

Obračun na hrvatskoj desnici tokom završnice predizborne kampanje za izbore u Hrvatskoj, o kojem smo već pisali, nije se okončao oštrim otvorenim pismom koje je generalu Željku Glasnoviću, kandidatu na izborima u 11. izbornoj jedinici, uputio Slaven Raguž, koji je kandidat liste "Mosta" u istoj izbornoj jedinici. Podsjetimo, Raguž je zamjerio Glasnoviću što je jednog od kandidata "Mosta", novinara Tvrtka Milovića nazvao "Srbinom iz Sarajeva" i "Čovićevim pijunom". Također je Raguž problematizirao i to što je kandidat Domovinskog pokreta (koji podržava Glasnovića) Zlatko Hasanbegović, "koji javno govori o Izetbegovićevoj ostavštini kao putokazu kako treba biti uređena BiH". U otorenom pismu Glasnoviću je kritiziran još jedan hrvatski general Ante Prkačin zato što je, kako tvrdi Raguž, za "80 odsto sukoba u BiH između Hrvata i Muslimana okrivio hrvatsku stranu".

Zaa izbor Slavena Raguža, inače šefa marginalne Republikanske stranke, kao nositelja liste "Mosta" na izborima za dijasporu, tvrdilo se, stajao je njegov sugrađanin Nino Raspudić, koji također, u Hrvatskoj, izlazi na izbore na listi te stranke. 

No, da je Raguž, pored "Mosta", ozbiljna uzdanica i HDZ-a, pokazao je intervju Ive Lučića, sive eminencije hercegovačke desnice u Hrvatskoj, bivšeg jugoslavenskog i hrvatskog obavještajca, a u novije vrijeme "uglednog povjesničara". On se u intervjuu za "Dnevno.ba" nadovezao na optužbe koje je Raguž iznio protiv generala Glasnovića (Raguževo pismo je objavljeno na portalu čiji je vlasnik Zdenko Lučić, Ivin brat) i okomio se, također, na Zlatka Hasanbegovića, koristeći istu argumentaciju. Ili, je, ipak, kandidat "Mosta" posegao za argumentima koje izborno pripadaju HIS-toričaru Lučiću, koji kaže da "Hasanbegovićev odnos prema Hrvatima u BiH nije ništa drugačiji od odnosa Bakira Izetbegovića". 

POSVAĐAJTE MI RAVNICU

Kako je Zlatko Hasanbegović, perjanica i ideolog radikalne hrvatske desnice, jedan od čelnika Počasnog blajburškog voda i organizator obilježavanja stradanja vojske NDH i civila nakon Drugog svjetskog rata, u opservacijama HIS-toričara Lučića i njegovih pristaša i Most-aša najednom postao sljedbenik "puta Alije Izetbegovića" i Bosne i Hercegovine po mjeri njegovog sina Bakira? Postoji li išta, osim sklonosti kao obavještajnom i sigurnosnom podzemlju, prije rata u UDBA-i, a tokom i nakon  rata u HIS-u, pod komandom još jednog HIS-toričara Miroslava Tuđmana, što bi moglo predstavljati kontinuitet u radu i djelovanju Ive Lučića? Ukoliko postoji, onda bi ta "zelena linija" kontinuteta mogla biti islamofobija. Nije nužno za dokazivanje te tvrdnje koristiti činjenice koje su već pedantno i temeljito predočene i presuđene u presudama Tribunala u Haagu, od onih izrečenih Tihomiru Blaškiću, Dariju Kordiću i ostalim zločincima iz srednje Bosne, ili "šestorki" predvođenoj Jadrankom Prlićem, osuđenoj za zločine u Hercegovini.  U presudi Žalbenog vijeća Haškog tribunala (od 29. novembra 2017), pored ostalog, zapisano je i sljedeće: "Zločinački plan je proveden etničkim čišćenjem bosanskih Muslimana iz njihovih domova i zajednica u više općina... u periodu od sredine januara 1993. godine do aprila 1994. godine... Od općine do općine, snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) su izvodile vojne operacije koje su uključivale rasprostranjene napade na civilno stanovništvo. Ti napadi su doveli do masovnih hapšenja i zatvaranja hiljada muslimanskih civila, razdvajanja muškaraca od žena, djece i starijih; zatočenja u nehumanim uvjetima u jedinstvenoj mreži zatočeničkih centara HVO-a; ubistva i počinjenja mnogih drugih zločina." Tokom svih događaja kojima se bavio Haški tribunal, Ivo Lučić je bio šef Sigurnosno-izvještajne agencije (SIS)  Hrvatskog vijeća obrane, koja je bila bosanskohercegovčka agentura Hrvatske izvještajne agencije (HIS), kojom je rukovodio Miroslav Tuđman, sin predsjednika Hrvatske. Iz brojnih dokumenata prezentiranih u medijima, ali i tokom suđenja u Haagu, nedvosmisleno je da je Lučić držao ključeve prijelomnih događaja tokom rata u BiH, a njegova izravna veza s hrvatskom obavješajnom Središnjicom tome je ratu, uz sve druge nedvosmislene dokaze, davala karakter međunarodnog sukoba, kako je presuđeno u Tribunalu u Haagu. Tamo gdje tokom rata u Bosni i Hercegovini nisu dosezali dugački prsti Ive Lučića i njegovog obavješajnog aparata, sastavljenog od bivših kadrova UDBA-e (Ivan Bandić, Miroslav Musić...), nije bilo oružanih sukoba između Hrvata i Bošnjaka, nije bilo progona, logora, uništavanja vjerskih objekata. A nije da se Lučić i njegovi nisu trudili, pa i davali sve od sebe da te sukobe prizovu, insceniraju, proizvedu. U strategiji koju je prije rata razradio, a pred početak sukoba u Jugoslaviji "na teren spustio" beogradski obavještajni stožer, KOS JNA i SDB Srbije (u kojem je važnu ulogu imao Stanko Čolak, tvorac hercegovačkog UDBA-škog polusvijeta), postajao je plan  "sučeljavanja naroda" - inceniranje, provociranje sukoba među nardima, nakon čega se rat više neće moći izbjeći. Ivo Lučić je, ne treba to nijekati, bio ozbiljan i ambiciozan učenik jugoslavenskih tajnih službi. Ta nastojanja prozvođenja konflikata gdje ih nema, u ovom slučaju u Bosanskoj Posavini, slobodnim teritorijama Orašja i Odžaka, prepoznatljiva su iz jedne depeše - Izvješća od 1. septembra 1993. godine, u kojoj Lučić analizira prilike u ovom dijelu BiH. Prema "pismenim i usmenim izvješćima djelatnika SIS-a", Lučić zaključuje da na sigurnosne prilike u Posavini najnegativnije utječe "jačanje muslimanskog ekstremizma među Muslimanima". On konstatuje da "od ukupnog broja vojaka na tom prostoru (7-8 tisuća), Muslimana ima oko 1.200. Jedan dio njih otvoreno uopće ne priznaje HVO, dok ih dobar dio nosi oznake Armije RBiH. Ima vrlo pouzdanih naznaka da se tajno, mimo HVO-a, naoružavaju i stvaraju zalihe oružja i municije i da se na taj način pripremaju za mogući skori sukobi s Hrvatima. Kao poseban problem Lučić u ovom izvješću vidi "nekontroliran priljev muslimanskih izbjeglica civila na slobodno oraško područje, koji su iz drugih područja BiH pobjegli pred četnicima. Tako imamo pojavu vrlo brze promjene etničke slike u koristi Muslimana".

HISTERIJA HIS-TORIČARA

Za loše političke i vojne prilike u Bosanskoj Posavini ravnatelj SIS-a Ivo Lučić najviše tereti tadašnje čelnike civilne i vojne vlasti, prije svih zapovjednike postrojbi HVO-a Đuru Matuzovića i braću Peru i Iliju Vincetića pa traži njihovu žurnu smjenu. Dvadeset pet godina kasnije, u zimu 2018. godine, nakon što su uhićeni Đuto Mautozović i još nekoliko zapovjednika i vojnika HVO-a pod optužbom da su počinili ratne zločine, Ivo Lučić, sada već iz pozicije znanstvenika i analitičara, stao je u njihovu odbranu i zaštitu. "Iz dokumentacije koju sam imao prigodu vidjeti, ne sjećam se nikakvog ozbiljnijeg zločina sa područja Zbornog područja Orašje. Na djelu je nasilje kroz institucije pravosuđa", kazao je tada Lučić za "Jutarnji list". Osobno se od zločina ogradio tvrdeći kako Uprava SIS-a na čijem je čelu on bio dugo, "nije imala svoje djelatnike pa smo se oslanjali na izvješća pomoćnika tadašnjeg zapovjednika Đure Matuzovića". No, kao što vidimo, njegovo izvješće , tu svojevrsnu internu optužnicu protiv Matuzovića, nije pisao njegov pomoćnik nego načelnik SIS-a Lučić. Ivo Lučić u ovom dokumentu, pored toga što traži smjenu vojnog zapovjedništva HVO-a, predlaže i mjere koje, kako je napisao, "treba povoditi usporedno". Jedna od tih mjera ističe se po svojoj nepatvoreno rasisičko-fašističkoj prirodi: "Zaustaviti svako daljnje doseljavanje Muslimana u BP (Bosansku Posavinu), a ako za to postoje uvjeti, raseliti sve koji nisu sa tog područja".  Ivo Lučić ne traži ništa novo ni drugačije od onoga što je Hrvatsko vijeće odbrane već počinilo na teritoriju pod svojom vlašću, prije svega u Hercegovini, s koncentracijskim logorima i protjerivanjem bošnjačkog stanovništva u "treće zemlje". Na njegovu žalost, a na sreću ljudi koji tamo žive, taj projekt nije se "primio" na području Orašja i Odžaka. Nije bolje prošla ni druga njegova naredba začinjena sličnom fašističkom aromom. "Skloniti s važnih zapovjedničkih i drugih mjesta sve muslimane, a po potrebi ih i razoružati." Da su lokalni zapovjednici HVO-a pokušali provesti Lučićevo ratnohuškačko naređenje, da su, dakle, po hercegovačkoj recepturi razoružali pripadnike Armije RBiH i raselili "viškove Muslimana", posljedice bi bile katastrofalne po sve ljude i narode na slobodnim bosanskoposavskim postorima. "Nije meni jednostavo i lako prihvatiti što ćemo morati živjeti sa Muslimanima...", kazao je pokunjeno Ivo Lučić pripadnicima HVO-a i drugim domoljubima nakon potpisivanja Washingtonskog mirovnog sporazuma u proljeće 1994. godine. Ali, iz njegovih tadašnjih riječi i poruka dalo se iščitati da je  "iznuđeni" potpis Franje Tuđmana u prisustvu američkog predsjednika Billa Clintona u Washingtonu privremenog, prolaznog  karaktera i da će, kada se stekni povoljni unutarnji i vanjskopolitički uvjeti, sve biti "odmrznuto", otpakirano, a pokojna "Herceg-Bosna", čija je smrt ponovo konstatirana u Daytonu godinu i pol dana kasnije, zablistati u svom punom sjaju, s logorima, progonima, ruševinama... Ivo Lučić je na sutrašnjim izborima u Hrvatskoj kandidat Hrvatske demokratske zajednice za Hrvatski sabor. Analitičari iz Zagreba smatraju da je on lideru HDZ-a Andreju Plenkoviću poslužio kao adekvatna zamjena za detroniziranog Milijana Vasu Brkića, također, kao i Lučić, rođenog u Ljubuškom. Povodom isticanja Lučićeve kndidature Plenkoviću s obratio Ljubo Ćesić, umirovljeni general HV(O), koji je poručio da će, ako se to desi, "nas,  20 ratnih generala biti prisiljeni prvi put od 1990. godine pozvati da svi oni koji poštuju Tuđmana i Šuška, glasuju protiv HDZ-a". General Rojs u pismu optužuje Plenkovića da mu je  glavni cilj "da Lučić dvije godine bude zastupnik u Hrv. Saboru, a potom da idete sa Lučićem smjenjivati Dragana Čovića i njega (Lučića) postaviti za predsjednika HDZ-a BiH. Vjerujte mi, dok sam ja živ, to nćže proći, pa makar dobio metak u čelo", poručio je Ljubo Ćesić Rojs u pismu predsjedniku HDZ-a Hrvatske.                      

loading...

Komentari - Ukupno 1

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...