Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jučer je najavio pooštravanje epidemioloških mjera u cijeloj zemlji te uvođenje policijskog sata u Beogradu. Iako je najavu o policijskom satu danas ipak povukao, Vučićevo jučerašnje obraćanje naciji zbog teatralnog je nastupa i prijekornog tona postalo predmet analize stručnjaka.

Novinari portala Nova.rs tako su ispitali imaju li Vučićeve 'odgojne mjere' psihološko i pedagoško uporište i šta je javnost sve mogla 'naučiti' iz njegova posljednjeg obraćanja.

- Siguran sam da i među političarima u svijetu ima onih koji imaju istu karakternu strukturu kao Vučić, isti nedostatak morala, empatije prema građanima. Ali, i drugi koji su po karakternoj strukturi slični njemu, apsolutno si ne bi dopustili obraćanje ljudima na način na koji se on obraća. I ne samo on, već i cijela svita oko njega, rekao je za Nova.rs socijalni psiholog i profesor beogradskog Filozofskog fakulteta Dragan Popadić.

- Taj nivo prostakluka i agresivnosti kojima 'časti' građane vjerovatno je neshvatljiv ljudima u drugim zemljama, kao i to da bi u drugim zemljama neko ko bi se tako ponašao snosio posljedice istog dana, uvjerava Popadić.

Popadić objašnjava i zašto se Vučić ponaša na "takav krajnje odbojan način".

- On se ne ponaša uvijek tako. Često nakon takvih obraćanja u studijima kao da momentalno slijedi pokušaj 'peglanja' onog što je govorio, ispravljanja, kao da vrlo brzo dobiva povratne informacije od svojih marketinških stručnjaka i onih koji brinu za njegov imidž. Onda izlazi s mirnim tonom, u odijelu i kravati i pokušava se ispraviti. No, situacija se stalno ponavlja i običan građanin ne može pobjeći od dojma da Vučić uživa u tom psihopatskom obraćanju svojim građanima, analizira ovaj psiholog.

Ne misli da je Vučić jedini krivac za to, već smatra da u tome ulogu imaju i građani.

- Čovjek može imati takvu karakternu strukturu, ali ga drugi u tome sputavaju. No, ovdje ga nema ko sputavati, ne postoje drugi ljudi u njegovoj okolini na čiju pomoć možemo računati da će nas zaštititi od Vučićevih nekontroliranih izljeva bijesa na građane, rekao je Popadić koji je dao i primjer.

- Sjetite se kako je Vučić, zbog fotografiranja, ušao kod onog nesretnog bolesnog dječaka u vrijeme kad je bila epidemija gripe i posjete su bile svima zabranjene. Niko iz njegove svite tog dečka nije zaštitio. Mi smo sada u poziciji tog dječaka, niko nas ne štiti od izljeva bijesa i samovolje. Običan građanin, koji je bijesan i očajan, ne zna na koga se može osloniti i čiju zaštitu da traži, zaključuje Popadić.

Pedagoginja i profesorica na beogradskom Filozofskom fakultetu Dragana Breneselović smatra da se predsjednik obraća građanima služeći se "najgorom vrstom manipulacije kojom se odrasli služe u odnosu prema djeci".

- Ovo je direktno vrijeđanje zdravog razuma. S druge strane, mislim da je to, kao i obično, vještu upakovana manipulacija. Malo je potresen, malo je žrtva, malo su nam opet glavni problem Hrvati i okolina, a glavni krivci su opet opozicija i oni koji su lupali u lonce, poručuje Breneselović.

Kaže da postoji i drugi dio populacije na kojem se pokazuje slabost mentaliteta tamošnjih ljudi pa takva vrsta nastupa ostavlja efekt.

- On dobro zna koje su slabosti našeg mentaliteta i time uspješno manipulira. Prvo nas je strašno uplašio, a onda je pričao o budućim bolnicama s parking mjestima, kao da to već postoji i što će oni sve fantastično napraviti. Tako da je to red straha, red šarenih laži, objašnjava pedagoginja.

- Malo te slažem, malo ti obećavam nešto lijepo, ali to su pogrešni odgojni postupci. Bojim se da su ti odgojni postupci, ipak, dio naše tradicije. Netko tko je tako odgojen, kod njega će to upaliti. Zato što nije odgojen tako da prepozna odgovornost i da je preuzima. Svatko tko je odgajan na takav način, da bude odgovoran, ovo ga direktno vrijeđa, zaključuje Breneselović.

Vučić se ponaša poput strogog oca, a istovremeno ima stalnu potrebu braniti se, kao da ga neko napada, primjećuje psiholog Žarko Trebješanin.

- Drugi premijeri i predsjednici se obraćaju s puno empatije prema ljudima, kao da smo svi u istom položaju. Ovdje imate konstantna obraćanja kao nekoj nevaljaloj djeci, smatra Trebješanin.

- Uvijek ima istu pozu velikog mučenika. Eto, on nosi sav teret na svojim leđima, zaključuje psiholog za Nova.rs.