U SDP-ovom saopćenju ističe se kritika Vijeća ministara kao vlasti te se, ne praveći razliku među strankama, cjelokupna vlast na državnom nivou optužuje da je protiv proglašavanja 11. jula kao dana žalosti u BiH.  

Po SDP-ovoj logici, za neusvajanje takve odluke jednako su krivi SDA i DF, kao što su krivi SNSD, koji negira i veliča genocid, te HDZ, koji, ne želeći se zamjerati Dodiku, ostaje indiferentan.  

Također, navodi se i podatak da Vijeće ministara prvi put nije donijelo takvu odluku, što, također, nije tačno.   

Istina je, međutim, sljedeća. Niti je, nažalost, do sada bila uobičajena praksa Vijeća ministara da donosi takvu odluku niti je ona prvi put izostala. Zbog čega SDP-ovoj centrali treba da baš na 11. juli manipulira s (ne)donošenjem odluke o danu žalosti od strane Vijeća ministara, kada kakav je odnos SNSD-a i HDZ-a prema genocidu ostaje nepoznanica.  

S druge strane, nije nepoznanica da se predsjednik SDP-a Nermin Nikšić ni ove godine, baš kao ni prošle, nije pojavio u Srebrenici. Ta činjenica u dobroj mjeri govori koliko je SDP-ovo razočarenje izostankom odluke Vijeća ministara o 11. julu kao danu žalosti iskreno.

Pozadina ovog žalosnog ispada SDP-a, posve je jasna: žele po svaku cijenu devalvirati politički angažman svog nekadašnjeg partijskog kolege, Željka Komšića. Naraavno, pravo je opozicije da kritikuje i potkopava temelje vlasti i to je u političkom životu legitiman čin ali pod uvjetom da se kritika bazira na činjenicama, a ne na bjelodanim falsifikatima, kako to radi Nikšićev SDP.

(Sl. B.)