Naša današnja priča vodi nas u drevnu Saharu, najveću pustinju na svijetu, koja se prostire od Atlantskog okeana do Crvenog mora. Ime, koje na arapskom znači “praznina”, savršeno joj pristaje: više od devet miliona kvadratnih kilometara pijeska i oštrih stijena prekida tek pokoji pustinjski grm.

Odavno znamo i kako je to ogromno područje u prapovijesti velikim dijelom bilo prekriveno morem, a znanstvenici sa Sveučilišta u Portsmouthu objavili su rad u kojem detaljno objašnjavaju kako je saharska fauna izgledala u periodu krede.

Prema glavnom autoru studije Nizaru Ibrahimu, izgledala je zastrašujuće.

„Da nekim čudom imamo priliku uskočiti u vremenski stroj koji bi nas lansirao stotinu miliona godina unatrag, ne bismo se dobro proveli. Okružen nekim od najvećih predatora koji su ikad koračali našim planetom, čovjek ondje ne bi opstao ni sat vremena“, kazao je ugledni paleontolog.

„Ovo područje bilo je dom ogromnim mesoždernim dinosaurima, pterosaurima te gmazovima sličnim današnjim krokodilima, ali s pet puta većim čeljustima“, tvrdi Nizarov kolega David Martill.

“U pustinjskoj regiji Kem Kem, smještenoj na području današnjeg Maroka, u davnoj prošlosti tekle su velike, brze rijeke. Njihovi stanovnici su, sudeći po fosilima koje smo pronašli, bili giganti. Svjedoči tome i dvodihalica veličine delfina i Onchopristis, slatkovodni morski pas s zubima oštrim poput žileta i čvrstim kao granit. Tu su bile i vodene zmije duže od petnaest metara. One bi vas mogle ugristi, ali i lagano zadaviti“, kazao je.

Bilo kako bilo, današnja pustinja u koju turisti često navraćaju, nekoć je bila mjesto opasnog življenja.

(SB)