"SB" JE ISTRAŽILA; GDJE SU DANAS TVORCI "HERCEG-BOSNE": Nakon stotina hiljada raseljenih Hrvata, iz BiH su se, uglavnom u Hrvatsku, odselili i njihovi vojni i politički lideri...

Lideri hrvatske politike u BiH, politički, vojni, sigurnosni, pa i medijski, duhovni, kulturni autoriteti, preuzeli su na sebe realiziranje generalnog cilja, pripajanja "Herceg-Bosne" Hrvatskoj (što je Sud u Haagu kvalificirao kao udruženi zločinački poduhvat). Nisu ostvarili taj "tisućljetni nacionalni san", ali jesu vlastite male, privatne, sebične snove i ciljeve. Nisu uspjeli u pokušaju da "Herceg-Bosnu" "udjenu" u Hrvatsku, ali jesu naselili i udomili sebe i svoje obitelji. To je cijena koja je plaćena za stotine hiljada ubijenih, raseljenih, protjeranih, unesrećenih ljudi... 

  • Mini market

  • 31. Jul. 2020  31. Jul. 2020

  • 3

Piše: ISTRAŽIVAČKI TIM "SB"

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović odlikovat će na ovogodišnjoj proslavi godišnjice "Oluje" i zapovjednike Hrvatskog vijeća obrane koji su prije 25 godina sudjelovali u ovoj vojno-policijskoj operaciji. Kako je medijima saopćio umirovljeni general HV-a i HVO-a Ljubo Ćesić Rojs, priznanja će uslijediiti nakon prijedloga koji je u ime Hrvatskog generalskog zbora predsjedniku Milanoviću uputio general Pavao Miljavac.

Odličja od hrvatskog predsjednika dobit će generali HVO-a Anton Luburić, Stanko Baja Sopta, Ilija Nakić, Mate Bilonjić i Zlatan Mijo Jelić.

Najviše pažnje izazvalo je ime ovog potonjeg, generala Jelića, koji se prije nekoliko godina, neposredno nakon podizanja optužnice za ratne zločine od Tužilaštva BiH, odselio u Hrvatsku. Prije više od mjesec dana, 20. juna, Sud BiH prihvatio je prijedlog Tužilaštva BiH da se predmet protiv Jelića za zločine nad bošnjačkim civilima u Mostaru ustupi Hrvatskoj, jer je ovaj nedostupan pravosudnim organima BiH.

Zanimljivo je primijetiti da, poput Jelića, i svi drugi nagrađeni generali HVO-a godinama žive u Hrvatskoj, što vrijedi i za  "predlagača" Ćesića Rojsa, koji u susjednoj državi živi od prije rata. Neki od njih, poput generala Stanka Sopte Baje, također su se iselili iz BiH u Hrvatsku u strahu od sudskih procesa koji su se, navodno, protiv njih pripremali.

Nepregledan je spisak istaknutih zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane koji su se nakon rata, iz ovih ili onih razloga, odselili u Hrvatsku. Svi oni uživaju hrvatske mirovine, koje sa svim pripadajućim dodacima i prinadležnostima iznose oko dvije hiljade eura.  

BRIŠI NAKON ČIŠĆENJA

Možda je bolje pogledati koji su od ratnih generala HVO-a uopće ostali živjeti u Bosni i Hercegovini. Prema blic-istraživanju "Slobodne Bosne", riječ je samo o trojici generala: Živku Budimiru, Vladi Šoljiću i Đuri Matuzoviću. Svi su se drugi, neko prije, neko kasnije, preselili u susjednu državu, u kojoj imaju privilegirane mirovine, riješeno stambeno pitanje i druga statusna pitanja. Ugrubo, masovni odliv (mozgova) generala HVO-a iz BiH povezan je sa suđenjima za ratne zločine, ali i neka druga krivična djela. Primjer za ovo drugo je general Ante Jelavić, nekadašnji lider HDZ-a i član Predsjedništva BiH, koji je u Hrvatsku pobjegao 2005. godine nekoliko sati prije izricanja prvostepene 10-godišnje zatvorske kazne za kriminal i "nesavjesno poslovanje". Presuda Jelaviću poništena je u drugostepenom postupku.

Značajan broj časnika HVO-a izmjestio se odmah nakon rata u Hrvatsku računajući da će se na taj način zaštititi od progona Tribunala za ratne zločine iz Haaga. Među prvima je bio Mladen Naletilić Tuta, kojeg su hrvatske vlasti, na zahtjev Haškog tužilaštva, među prvima, zajedno s Vinkom Martinovićem Štelom, uhapsile i izručile u Haag, gdje je osuđen na 20 godina zatvora. Nakon izlaska iz zatvora, Naletilić je ostao živjeti u Zagrebu, a povremeno dolazi na obiteljske izlete u Široki Brijeg. 

Sličan put su imali srednjobosanski "vitezovi",  generali Tihomir Blaškić, Dario Kordić i Ivica Rajić. Najprije je iz Haaga, gdje je osuđen na devet godina zatvora, od čega je odležao dvije trećine, u Hrvatsku stigao Blaškić, koji se nastanio s obitelji u Zagrebu. U BiH rijetko dolazi, a prije nekoliko godina se poklonio ubijenim Bošnjacima na groblju u Ahmićima. Zbog zločina u Ahmićima, Dario Kordić je osuđen na 25 godina zatvora, on se, također, trajno zadržao u Zagrebu, gdje je upisao novi fakultet. Njihov suborac i zločinac iz Ahmića Vladimir Šantić također se nakon zatvorske kazne preselio u Hrvatsku - Dalmaciju. Masovni ubica iz Kiseljaka Ivica Rajić, nakon višegodišnjeg skrivanja u Hrvatskoj, napokon je izručen u Haag, gdje je priznao zločine, zbog čega je dobio ublaženu zatvorsku kaznu i danas živi u Hrvatskoj. 

MENE TJERA NEKI HAAG

U susjednoj državi je sve do mafijaške likvidacije u Zagrebu prije nekoliko godina živio još jedan istaknuti zapovjednik HVO-a Vinko Žuljević Klica. Nakon bijega iz mostarskog zatvora, gdje je izdržavao desetogodišnju zatvorsku kaznu za zločin u Stupnom dolu, u Hrvatsku je pobjegao Dominik Ilišajević Como iz Kiseljaka. Među prvima odmah nakon Daytona iz srednje Bosne se odselio istaknuti zapovjednik i HDZ-ovac Ignac Koštroman, koji je dragovoljno s obitelji "humano preseljen" u Knin, gdje je jedno vrijeme bio zapovjednik lokalne policije. 

Generali Slobodan Praljak i Milivoj Petković, osuđeni u Haagu (gdje je ovaj prvi izvršio samubistvo), ratovali su u BiH kao "gostujuće vojskovođe" te su se nakon isteka roka službe vratili u Hrvatsku. Isto vrijedi i za generala Željka Glasnovića, koji na posljednjim izborima za Hrvatski sabor nije dobio povjerenje birača u dijaspori. 

Istaknutu ulogu tokom rata u BiH (kao i Hrvatskoj) imao je Ljubušak Milijan Vaso Brkić, koji je sve donedavno bio jedan od najmoćnijih ljudi u hrvatskoj politici, ali je nakon dugo tinjajućeg sukoba s Andrejem Plenkovićem napokon ovog proljeća detroniziran na stranačkim izborima i nije ga uopće bilo na listama za netom okončane izbore.

Iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku je polako, ali sigurno "iscurio" i kompletan obavještajno-sigurnosni personal tzv. Herceg-Bosne, predvođen predratnim službenikom Državne bezbjednosti BiH i ratnim šefom Sigurnosno-izvještajne službe Ivom Lučićem. On je u Zagrebu izgradio karijeru povjesničara, uglednog i utjecajnog unutar tzv. desne domoljubne povjesničarske škole. Lučić na nedavnim izborima nije izabran u Sabor kao kandidat HDZ-a. On je još tokom rata hrvatskom sigurnosnom sistemu, prije svih svom mentoru i zaštitniku Miroslavu Tuđmanu, toplo preporučio svoje najbliže saradnike, najprije iz UDBA-e, a kasnije iz SIS-a Ivana Bandića i Miroslava Musića, koji su, zahvaljući njegovom utjecaju i lobiranju, zauzeli visoke pozicije u obavještajno-sigurnosnoj zajednici, kao i diplomatiji Hrvatske.

Oni, ali i brojni drugi prvoborci "Herceg-Bosne", tvrde da "svom narodu u BiH mogu mnogo više pomoći sa pozicija koje obnašaju u Hrvatskoj".

Od utemeljitelja sigurnosnih struktura "Herceg-Bosne" u Hercegovini (Mostar) još živi samo Branko Brana Kvesić, o kojem se nakon rata malo čulo, zna se tek da je razvio biznis s naftom. Navodno se i njegovo ime spominje u jednom predmetu za ratne zločine koji je iz Haaga proslijeđen Tužilaštvu BiH pa ne bi iznenadilo ako bi se i on "uhvatio noge", odnosno krenuo tragom svojih ratnih saboraca u Hrvatsku. Od onih koji nisu u Hercegovini, tu je siva eminencija cjelokupnog hercegovačkog obavještajno-sigurnosnog miljea, "padro padrone" Stanko Čolak, dugogodišnji šef jugoslavenske UDBA-e zadužen za obračun s emigracijom. On, naime, već decenijama živi u Beogradu. U Hercegovinu rijetko svraća, i to, uglavnom, kako kažu upućeni, da bi pokupio "harač", novac od firmi kojima ovaj vetaren UDBA-e pomažu u poslovanju sa Srbijom i Rusijom.  

Nisu samo vojnici, policajci, obavještajci, koji su "krvarili" na prvim crtama stvaranja i odbrane "Herceg-Bosne" nakon rata "bacili koplje u trnje" i otišli trbuhom za kruhom, hercom za švercom i perom za karijerom u susjednu državu. Među prvima je to uradio najvažniji i najutjecajniji "Herceg-Bosanac", njezin prvi predsjednik Mate Boban, dajući primjer svojim potčinjenima šta ih na koncu karijere čeka i gdje je pravi život. Njega je Franjo Tuđman odmah nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, u martu 1994. godine, na zahtjev američke administracije, sklonio sa pozicije lidera Hrvatske demokratske zajednice, ali i sa prostora Bosne i Hercegovine. Za ispoljenu lojalnost i ratne zasluge Boban je nagrađen funkcijom zamjenika direktora INA-e, koju je obavljao tri godine, sve do smrti 1997. godine. 

ČUVAJTE NAM "HERCEG-BOSNU"

Nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, desetine najuglednijih HDZ-ovih prvoboraca napustile su Bosnu i Hercegovinu, najčešće pred sudskim progonima, ali bilo je i drugih obiteljsko-poslovnih razloga. Jedan od najgrlatijih hercegbosanskih jastrebova Ivan Bender, ratni gospodar Neuma i predratni komunistički profesor, pobjegao je u Hrvatsku 2003. godine nakon što je osuđen na četiri i po godine zatvora zbog nezakonite prodaje hotela "Ero" u Mostaru. Bender, tadašnji direktor Federalnog zavoda PIO/MIO, prodao je po bagatelnoj cijeni luksuzni mostarski hotel hrvatskom hotelijeru Anđelku Leki. Sedam-osam godina kasnije, hrvatska policija uhapsila je Bendera i sprovela ga na izdržavanje četveroipogodišnje zatvorske kazne...

Prije desetak godina, u Hrvatsku se odselio Neven Tomić, ratni ministar finansija u Vladi "Herceg-Bosne", koji je, uz Jadranka Prlića, bio tvorac ekonomsko-finansijskog zakonodavstva te paradržave. Nakon rata, Tomić je bio ministar finansija i trezora u Vijeću ministara BiH, potom se vratio u Mostar, gdje je nekoliko godina bio gradonačelnik. U Zagrebu se bavi privatnim biznisom i ne pojavljuje se u političkom, javnom niti društvenom životu Hrvatske.

U Zagrebu svoje umirovljeničke dane uglavnom provodi i nekadašnji direktor "Aluminija" Mijo Brajković, koji je novcem propalog giganta kupio raskošan stan. Stan u Zagrebu posjeduje i Jadranko Prlić, prvi premijer "Herceg-Bosne" kojeg je Sud u Haagu 2017. godine pravosnažno osudio na 25 godina robije. Tokom čestih izlazaka na slobodu, prije izricanja konačne presude, boravio je u Zagrebu, gdje mu živi obitelj.

DRUMOVI ĆE POŽELJET’ HRVATA 

Prema saznanjima do kojih smo došli u ovom nepretencioznom istraživanju, danas od najužeg kruga članova Vlade tzv. Herceg-Bosne u Bosni i Hercegovini žive samo Krešimir Zubak (umirovljenik) i Mato Tadić, sudac Ustavnog suda BiH, kao i Vladimir Šoljić (umirovljenik)...

Ideja na kojoj je pod direktnim utjecajem, političkim i finansijskim, planirana i građena paradržavica "Herceg-Bosna", u aktivnom i "kreativnom" dosluhu s čelnicima Republike Srpske, bila je ideja etničkog separiranja, razgraničenja, humanog preseljenja, etničkog čišćenja "vlastitih" hrvatskih prostora od pripadnika drugih naroda. 

Rezultati takve politike su poražavajući, a posljedice po hrvatski narod su tragične i trajno nepopravljive. Hrvati su bili akteri, ali i žrtve ove anticivilizacijske, desruktivne politike, koja je unesrećila BiH i sve njene građane i narode. Udio Hrvata u stanovništvu Bosne i Hercegovine je od predratnih 17,38 posto, odnosno 770 hiljada, pao na 15,4 posto ili 545 hiljada. Hrvati su tokom rata u dogovorenoj etničkoj prekompoziciji BiH ostali bez svojih stoljetnih porostora na području cijele Republike Srpske, ali i značajnog dijela Federacije BiH.

Lideri hrvatske politike u BiH, politički, vojni, sigurnosni, pa i medijski, duhovni, kulturni autoriteti, preuzeli su na sebe realiziranje generalnog cilja, pripajanja "Herceg-Bosne" Hrvatskoj (što je Sud u Haagu kvalificirao kao udruženi zločinački poduhvat). Nisu ostvarili taj "tisućljetni nacionalni san", ali jesu vlastite male, privatne, sebične snove i  ciljeve. Nisu uspjeli u pokušaju da "Herceg-Bosnu" "udjenu" u Hrvatsku, ali jesu naselili i udomili sebe i svoje obitelji. To je cijena koja je plaćena za stotine hiljada ubijenih, raseljenih, protjeranih, unesrećenih ljudi... 

Vezane vijesti

Komentari - Ukupno 3

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...