Dok se neki ljudi pridržavaju osnova vegetarijanske ishrane, drugi uživaju u mesu, i jedni i drugi teže da unesu u svoj organizam ono što im je neophodno kako bi normalno funkcionisao. Međutim, jedan od najekstremnijih slučajeva je "Gospodin svaštojed" čiji je otporni stomak nagrađen Ginisovom nagradom, a sve zbog onoga što je jeo.

Rođen je u Grenoblu 1950. godine, u tinejdžerskim danima otkrio je da može da pojede šta god želi, odnosno objekte koji nisu namjenjeni za ishranu, tako što je komadiće stakla nakon što je razbio čašu, umjesto da očisti, uspio da pojede.

Sa 16 godina ušao je u industriju zabave i počeo da nastupa zahvaljujući svom čudnom načinu ishrane. Metoda je bila da razbije metalne ili staklene dijelove na manje komadiće i guta ih zajedno sa mineralnim uljem i dosta vode.

Ono što je kasnije otkriveno je da je imao psihološki poremećaj koji mu je stvarao apetit za predmetima koji nisu namjenjeni konzumaciji, a kasnije su ljekari utvrdili da se njegov organizam ne povrjeđuje zahvaljujući gustoj sluznici u želucu i crijevima. Istovremeno, ljekari su otkrili i da se Lotitovi probavni sokovi (želudačna kiselina) razlikuju od sokova drugih ljudi što je značilo da može da vari neobične predmete.

Michelovi nastupi podrazumijevali su da pojede sve što se ispred njega stavi - metal, staklo, gumu i slične materijale, a performansi su zahtjevali i da mimo njih održava ishranu bogatu vlaknima.

Procjenjeno je da je dnevno jeo kilogram metala i stakla, što bi normalnog čovjeka ubilo.

Tokom svoje karijere uspio je da pojede i "svari" čak 18 biciklova, 7 televizora, 2 kreveta, 15 kolica iz supermarketa, 1 kompjuter, 1 kovčeg, 1 par skija i 6 lustera. Najveće dostignuće Lotitove karijere bio je avion za koji mu je trebalo dvije godine, nakon čega ga je kontaktirala komisija Ginisovih rekorda i dodijelila mu nagradu za "najčudniju ishranu".

Preminuo je u svojoj 57. godini, 25. juna 2007 godine prirodnom smrću.