Kako pišu hrvatski mediji, odlikovanja će 4. augusta, pored Jelićeve Specijalne policije MUP-a Hrvatske Republike Herceg-Bosne, biti uručena zapovjednicima Prve gardijske brigade „Bruno Bušić“, generalu Antonu Luburiću, Druge gardijske brigade generalu Stanku Baji Sopti, Treće gardijske brigade „Jastrebovi generalu“ Iliji Nakiću i četvrte Gardijske brigade „Sinovi Posavine“ brigadnom generalu Mati Bilonjiću.

"Ovo odlikovanje koje će predsjednik Milanović dati za četiri gardijske brigade Hrvatske Republike Herceg-Bosne i Specijalnu policiju MUP-a Herceg-Bosne je jedno veliko priznaje za kompletan HVO, te za pripadnike Specijalne policije Republike Herceg-Bosne. Ovim je ispravljena jedna nepravda, ali ovo je i veliki priznaje doprinosu oslobađanju ne samo Bosne i Hercegovine, nego u Hrvatske. Ova odlikovanja su i prije trebala biti dodijeljena”, izjavio je Jelić za portal Hercegovina.info.

Zanimljivo je da je Milanovićeva odluka o odlikovanju donesena samo nešto više od mjesec dana nakon što je Sud BiH prihvatio prijedlog Državnog tužilaštva da se predmet protiv Zlatana Mije Jelića za zločine počinjene nad bošnjačkim civilima u Mostaru ustupi Hrvatskoj jer je „nedostupan bosanskohercegovačkom pravosuđu“, ali procedura ustupanja još traje, što je nedavno potvrđeno za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Govoreći o predstojećem suđenju za ratne zločine koje bi se trebalo odvijati u Hrvatskoj, Jelić je kazao:

"Od podizanja moje optužnice, ja sam od prvog dana u Hrvatskoj. Pet godina je trajalo prebacivanje optužnice. Ne bojim se nikakvog suđenja i ne smatram se odgovornim za ono što mi se stavlja na teret. Da imam bilo kakav krimen ne bih zatražio prebacivanje predmeta u Republiku Hrvatsku. U BiH se Armiji BiH sudi po zakonu SFRJ, to jeste po puno blažem i onom koji je vrijedio u vrijeme rata, dok se pripadnicima HVO-a sudi po onom iz 2003. godine, što je paradoks. Da su u Bosni i Hercegovini koristili zakon koji je u to vrijeme bio na snazi, optužnica se ne bi mogla ni podići", tvrdi bjegunac pred bh. pravosuđem Zlatan Mijo Jelić.

Podsjetimo, Tužilaštvo BiH je u decebru 2015. godine optužilo Jelića za ratne zločine nad civilima bošnjačke nacionalnosti na području Mostara.

Tereti ga se da je kao zapovjednik 1. djelatne bojne vojne policije HVO-a te 1. lakojurišne bojne vojne policije od maja 1993. do marta 1994. postupao protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i ženevskih konvecija o zaštiti civila tokom ratnih sukoba.

U optužnici stoji kako je Jelić zapravo bio „zapovjednik svih postrojbi HVO-a“ na području Mostara u vrijeme “širokog i sustavnog napada” na civilno stanovništvo bošnjačke nacionalnosti na području tog grada kad su počinjeni brojni zločini.

Navodi se i kako su jedinice HVO-a provodile etničko čišćenje i progonile Bošnjake na teritorij pod nadzorom Armije BiH. Pritom je veliki broj bošnjačkih civila zatočen u logore te izvrgnut zlostavljanju i prisilno odvođen na radove na prvoj crti bojišnice.

Navodi se kako su logoraši tada prisiljavani da odjeveni u uniforme HVO-a bacaju zapaljive predmete na objekte pod kontrolom Armije BiH, što ih je izlagalo smrtnoj opasnosti.

Tužilaštvo BiH je u optužnici navodilo i kako je Jelić lično odobrio odvođenje 50 Bošnjaka na prisilni rad na prvoj liniji bojišnice, pri čemu je ubijeno najmanje pedeset zatočenika, dok ih je 188 teže ili lakše ranjeno, a „40 su pripadnici HVO-a teško zlostavljali“.

Zatočeni Bošnjaci, kako se, također, navodi u optužnici, morali su pod prisilom raditi i na imanjima dužnosnika HVO-a te su „morali odvoziti opljačkane stvari iz domova protjeranih Bošnjaka i Srba“.

"Optuženi Jelić tereti se da je znao i odobrio počinjenje ovih zločina te da nije ništa poduzeo da zločine spriječi niti da kazni počinitelje", ističe se u optužnici, za koju je 2015. saopćeno kako je „jedna od najopsežnijih dosad podignutih za ratne zločine na području Mostara“.

Najavljeno je tada kako će Jelićevu krivnju Tužilaštvo BiH dokazivati pozivanjem 200 svjedoka od kojih bi 20 trebalo svjedočiti uz mjere zaštite, a pripremljeno je i 1100 materijalnih dokaza“