Glavni lik naše današnje priče je nekadašnji predsjednik vlade samoproglašene SAO Krajine Milan Babić.

Babić je od augusta 1991. do februara 1992. obavljao dužnost predsjednika vlade samoproglašene Srpske autonomne oblasti (SAO) Krajine, a zatim predsjednika Republike srpske Krajine (RSK) u Hrvatskoj. Babić je svjesno sudjelovao u kampanji progona usmjerenoj protiv nesrpskog stanovništva.

Bio je svjestan toga da se čine zločini kao što su zlostavljanje po zatvorima, deportacije, prisilno premještanje i uništavanje imovine i znao je da se tokom prisilnog premještanja ubijaju civili. Podržavao je i sudjelovao u vojnom zauzimanju teritorija te poticao i pomagao nabavku oružja.

Na javnim manifestacijama i u medijima držao je huškačke govore na nacionalnoj osnovi, a takva propaganda je dovela do erupcije nasilja nad hrvatskim i drugim nesrpskim stanovništvom. Izjasnio se krivim i pristao svjedočiti pred Međunarodnim sudom u predmetu "Milošević". Osuđen je na 13 godina zatvora. 

Ovo su Babićeve riječi koje su zatresle Srbiju:

"Izlazim pred ovaj Tribunal s dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi učestvovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati, a ne Srbi. Nevini ljudi su proganjani, istjerani iz svojih kuća i ubijeni.

Šutio sam o tome. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol s kojom moram živjeti ostatak života. Molim svoju braću Hrvate da oproste braći Srbima. Preklinjem svoj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti, gdje će dobro, suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam učestvovao", rekao je Milan Babić na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije u Haagu.

Nekadašnji predsjednik i premijer tzv. Republike srpske Krajine izvršio je samoubistvo u zatvoru u Scheveningenu u martu 2006. godine.

(SB)