Vjerovatno se nikada srpska i hrvatska strana neće složiti oko karaktera vojno-policijske operacije "Oluja", vođene od 4. do 8. augusta 1995. godine, kojom je de facto okončan četvorogodišnji oružani sukob u Hrvatskoj. Za Hrvate je to bila legitimna vojna akcija, poduzeta s ciljem vraćanja u hrvatski ustavnopravni poredak okupirane teritorije na kojoj je bila uspostavljena paradržavna tvorevina "srpska Krajina", dok je to za većinu Srba bila zločinačka akcija, poduzeta s ciljem protjerivanja Srba iz Hrvatske i njihovog svođenja na 2 do 3 posto u ukupnom broju stanovništva Hrvatske kako više ne bi imali kapacitet biti „remetilački faktor“.

Ipak, obje strane saglasne su sa procjenom da je u akciji "Oluja" na put bez povratka krenula izbjeglička kolona od oko 200.000 Srba.

"To je najveće etničko čišćenje u Evropi nakon pada Hitlerove Njemačke", redovno naglašavaju srbijanski zvaničnici kada u javnim istupima govore o akciji "Oluja".

Čak i ako bi se svi složii s ocjenom da je riječ o etničkom čišćenju, niko ozbiljan ne može se složiti s ocjenom da se radi o najvećem etničkom čišćenju nakon Drugog svjetskog rata, jer to, naprosto, nije istina.

Na prostoru koji danas obuhvata Republika Srspka, Hrvati i Bošnjaci bili su žrtve brojčano neuporedivo većeg etničkog čišćenja od onog u susjednoj Hrvatskoj.

Na prostoru današnje Republike Srpske, neposredno uoči rata živjelo je oko 463.000 Bošnjaka i oko 220.000 Hrvata. Prema podacima sa posljednjeg popisa stanovništva, broj Bošnjaka je sa 463 hiljade opao na svega 63 hiljade, dok je broj Hrvata sa 220 hiljada opao na nepunih 12 hiljada!

Dakle, broj protjeranih Bošnjaka i Hrvata tri puta je veći od broja protjeranih Srba u akciji "Oluja"!

Nije nevažno napomenuti da je etničkom čišćenju u "srpskoj Krajini" u julu 1995. godine prethodilo etničko čišćenje u Republici Srpskoj, koje je najvećim dijelom bilo okončano do kraja 1992. godine.

(Sl. B.)