Neda Ukraden (69) ispričala je za IN magazin kako je najljepše uspomene iz djetinjstva vežu za njenu baku Anđu i Imotsku krajinu te je otkrila koji su joj bili najteži trenuci u karijeri.

“Prve slike djetinjstva, prve uspomene, prve boje, prva sjećanja, prvi mirisi zaista su vezani za tu našu kuću u Glavini Donjoj kod Imotskog, za moju baku i to su, čini se, najljepše uspomene koje ja nosim”, kazala je.

Nakon selidbe u Bosnu i Hercegovinu, Neda je praznike provodila kod svoje bake, a najteže su joj padali rastanci od nje.

“Počinje škola, ja odlazim i čovjek koji vozi autobus, taj vozač, on ne može krenuti od nas dvije, baba koja stoji tu ispred tih vrata koja treba da se zatvore i ja koja sam unutra, koja plačem, džaba što su tu moji mama i tata, ništa to meni ne znači, meni ostade moja baba, ostade mi moje djetinjstvo, ostade mi Imotski, ostade mi rodna kuća i to su te neke stvari koje se nikad, nikad ne mogu izbrisati iz sjećanja”, ispričala je.

Često su se selili

Neda je često mijenjala škole zbog očevog posla i to joj se nikako nije sviđalo.

“Došavši u bosansku sredinu iz Imotskog, naišla sam, prije svega, na jedan zid čuđenja zbog mog imena i prezimena, niko se nije u svim tim školama u koje sam ja bila upisana, zvao Neda i, naravno, niko se nije pogotovo prezivao Ukraden tako da je to uvijek bilo ono, kako se ti, mala, zoveš, ja se zovem Neda. Onda bi bilo, e ne može Neda, ti ili si Nedjeljka ili si Nedina. Onda bih ja plakala”, rekla je.