Upadljivo je bilo da su skoro svi bili mladi – od 20 do najviše 40 godina. Ovaj skup bio je jedan od ukupno 17 sličnih, održanih manje-više paralelno u mnogim svjetskim gradovima, na kojima se protestiralo protiv aktuelne vlasti u Srbiji, a prije svega protiv srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Čitava akcija je nazvana „Democracy for Serbia“. U saopćenju za medije koje su prije nekoliko dana na društvenim mrežama objavili organizatori ovih protesta, spominju se, osim Berlina, i Amsterdam, Bruxelles, Boston, Helsinki, London, New York, Prag i još nekoliko velikih svjetskih centara.

"Sjevernokorejske mjere u Srbiji"

Skupu u Berlinu najprije se obratio jedan od organizatora, 26-godišnji student pedagogije Petar Marković. On je objasnio kako se radi o protestnoj akciji na koju je pozvala grupa građana, da je u pitanju slobodna inicijativa nekoliko pojedinaca iza kojih ne stoji nijedna stranka. Cilj svih ovih skupova je da se svjetskoj javnosti skrene pažnja na, kako je rekao, „potpuno odsustvo i sistemsko potiskivanje demokratije" u Srbiji: „Osnovna demokratska prava građana Srbije, zagarantirana Ustavom, krše se već godinama.“

Marković je zatim podsjetio na demonstracije u Srbiji od 7. jula ove godine, čiji je povod bilo donošenje novih mjera vlade u vezi sa pandemijom Covida-19 i „opasnim manipulacijama podacima". Govornik je vrlo oštrim riječima osudio postupke policije koja je na proteste odgovorila suzavcem, pendrecima i potpuno proizvoljnim hapšenjima. U ovoj akciji su, pored policije, sudjelovale i paravojne organizacije bez ikakvih oznaka.

Marković je naveo i nekoliko drastičnih primjera prebijanja građana koji su sudjelovali u demonstracijama ili su se tamo našli potpuno slučajno. Za Aleksandra Vučića je rekao kako se ponaša kao da je on personifikacija države i da preko svog stranačkog aparata kontrolira sve institucije. „Nije preostala ni jedna jedina institucija u zemlji koja može autonomno djelovati!“ – rekao je Marković. Mjere koje je srpska vlada provodila u prvoj fazi borbe s Covidom-19 on je okarakterizirao kao „sjevernokorejske“, a naročito je kritizirao ono što je nastupilo kasnije – naime, potpuno ukidanje svih mjera zaštite stanovništva, dopuštanje političkih i sportskih priredbi na kojima je bilo i po 25.000 ljudi, što je dovelo da aktuelne eksplozije broja oboljelih i umrlih.

„Democracy for Serbia"

Sve to je učinjeno samo da bi se ostvarili politički profiti i dobili izbori. Marković je podsjetio i na to da su na vlasti u Srbiji i dalje ljudi koji su u prošlosti pozivali na rat i krvoproliće i da je Aleksandar Vučić, kao ministar informiranja pod Slobodanom Miloševićem, sve neistomišljenike denuncirao kao izdajnike i strane špijune.

Marković je na kraju naveo i zahtjeve koje postavljaju građani okupljeni oko inicijative „Democracy for Serbia“. Na prvom mjestu je zahtjev da se izbori u Srbiji od 21. juna 2020 godine ponište i da se održe ponovo. Građani očekuju od Ustavnog suda u Srbiji da odlučuje u skladu s Ustavom i pozivaju svjetske, a posebno europske predstavnike zakona i političare da se javno odrede u vezi s ovim izborima koje predstavnici inicijative „Democracy for Serbia“ ocjenjuju kao „korumpirane.“ Sljedeći zahtjevi su da se odmah oslobode svi demonstranti koji su protuzakonito uhapšeni i da se formira neovisna komisija koja će ispitati političku zloupotrebu krize koju je izazvao Covid-19.

„Dosta je više!"

Organizatori su zatim pozvali prisutne da uzmu riječ – spontano i slobodno – da se svako ko to želi obrati skupu. Tom pozivu se najprije odazvao Bojan Lopin, 31-godišnji stručnjak za mikroelektroniku iz Sremske Mitrovice, koji od prije dvije godine živi i radi u Leipzigu i koji je zbog protesta sa svojom partnericom došao u Berlin. Lopin je vrlo emotivno govorio o tome kako se u Srbiji ljekari ucjenjuju i Ustav stalno krši, kako je život u toj zemlji „nenormalan" i vlast autokratska. „Dosta je više!", uzviknuo je Lopin.

Nakon njega, mikrofonu je prišla umjetnica Tanja Ostojić, koja već 15 godina živi u Berlinu. Ona je pozvala prisutne da podrže i potpišu peticiju kojom se traži obustavljanje podizanja spomenika Stevanu Nemanji ispred zgrade nekadašnjeg željezničkog kolodvora u Beogradu, spomenika za koji je rekla da će biti veći od sedmospratne zgrade, veći od Brandenburških vrata i koji je projektirao ruski umjetnik. Njega je Ostojić nazvala „klerofašistom“ koji po Rusiji podiže spomenike slične Godzilli i koji uglavnom slave Putina. Ovu peticiju je već – u samo dva dana – potpisalo 2.500 ljudi.

„Cvijet Srebrenice" u Berlinu

Time je završen službeni dio skupa. U njegovoj organizaciji je, osim Petra Markovića, sudjelovao i Nikola Marić, tridesetogodišnji programer rodom iz Valjeva, koji živi i radi u Berlinu nešto više od tri godine. Marić je sudjelovao i u organizaciji protesta koji su na istom mjestu, ispred Brandenburških vrata, održani nedavno, 11. jula, i na kojima je sudjelovalo stotinjak građana i građanki.

Marić kaže da su ga demonstracije u Beogradu od 7. jula i policijska brutalnost jako uznemirili i da su on i Marković tražili nekakvu organizaciju u Berlinu uz čiju bi potporu ovdje organizirali protest te time iskazali solidarnost s Beograđanima. Budući da takvu organizaciju nisu pronašli, odlučili su sve sami napravili i to je urodilo uspjehom. To ih je ohrabrilo da idu dalje i pokrenu novi protest. Koordinacija ovih skupova širom svijeta obavljena je isključivo preko društvenih mreža i iza nje ne stoji nikakva politička grupacija ili stranka.

Skupu je prisustvovala i 38-godišnja Ljubica Šljukić-Tucakov, filologinja iz Beograda, koja se prije dvije godine preselila u glavni grad Njemačke i koja je u martu prošle godine inicirala slične proteste pod nazivom „1od5miliona". Ljubica Šljukić-Tucakov ovoga puta nije sudjelovala u organizaciji „Democracy for Serbia", ali je došla da podrži ovu akciju.

Za nju je najvažnije što povremeno okupljanje da bi se izrazilo neslaganje s režimom u Srbiji govori da se mladi bore protiv malodušnosti i beznađa. Šljukić-Tucakov je bila i na demonstracijama održanim 11. jula. Primijetila je da je nekoliko mladih ljudi tada nosilo u reveru „Cvijet Srebrenice", cvijet od bijelog konca, simbol masakra u Srebrenici. Time su ovi mladi ljudi željeli pokazati da, osim što protestiraju protiv režima u Srbiji, žele i izraziti solidarnost sa žrtvama najvećeg zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata, koji se dogodio na taj dan prije 25 godina.

(DW)