Naša današnja priča vodi nas na Tibet u davnu 1975. godinu.

Visoko u planinama Tibeta, u selu Guen, 1975. godine otkriveno je mumificirano tijelo budisitičkog monaha, staro pet stoljeća. Na njega su nabasali lokalni seljaci nakon zemljotresa koji je razrušio skromnu kamenu grobnicu ovog svetog čovjeka.

Naučnici koji su analizirali posmrtne ostatke, iznenadili su se shvativši da je truplo bilo savršeno očuvano, i to bez balzamiranja, na sebi je imalo čak i kosu.

Naime, mumija je pronađena u neobičnom položaju, s koljenima prislonjenim na grudi, dok joj je oko vrata i nogu bila vezana traka.

Njemački antropolog Victor Mayer pokušao je pronaći objašnjenje ove misterije.

Razgovarajući sa stručnjacima za tantričku meditaciju, doznao je kako je pokojnik prekticirao jedan od njenih najzahtjevnijih oblika. Majstori ove drevne vještine, koja podrazumijeva gotovo nadljudsku fizičku i mentalnu snagu, u stanju su regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu, a navodno i umrijeti u trenutku kad to požele. Mada je ovo objašnjenje prihvatio sa skepsom, Mayer je sa sigurnošću utvrdio i čemu je povez služio.

“Ovaj čovjek morao je imati nevjerovatnu moć koncentracije. Da se opustio makar na trenutak, povez bi ga ugušio, a znamo da se to nije dogodilo s obzirom na to da naučnici nisu pronašli tragove davljenja”, objasnio je Mayer.

“Lokalni ljudi, koji tijelo štuju kao svetinju, uvjeravaju me da je svećenik napustio svijet dobrovoljno, snagom uma, u trenutku duboke meditacije. Navodno se radilo o žrtvovanju za dobrobit svoga naroda.”

Proučavajući drevne budističke tekstove, Mayer je doznao za slučaj stanovitog Sangha Tenzina, monaha koji se prije šest stoljeća, kad se njegovo selo našlo pod najezdom otrovnih škorpiona, žrtvovao na način da je sjeo u lotus položaj te meditirao do smrti. Prema legendi, u trenutku kad mu se duša rastala s tijelom, škorpioni su iščeznuli, a na nebu se pojavila prekrasna duga.

(SB)