Kada je u britanskom Sulisburyju 2018. otrovan bivši dvostruki agent Sergej Skripal i, vjerovatno kao kolateralna žrtva njegova kći Julija, naziv nervni otrov novičok zauzeo je naslovnice svih medija na svijetu. I tamo se zadržao jako dugo, prenosi N1 iz stranih medija. 

Razlog tome bilo je to što je udar ovim nervnim bojnim otrovom bio prvi udar bojnim otrovom u zapadnoj Europi još od Drugog svjetskog rata.

Sada, nakon što su njemački medicinski stručnjaci u tijelu ruskog opozicijskog političara Alekseja Navaljnog pronašli tragove novičoka, priča se ponavlja. Novičok je opet 2020. u cntru igara moći na svjetskom nivou nakon trovanja Navaljnog, kojega su ruski ljekari nedavno jedva spasili, da bi ga spašavati nastavili njemačke kolege nakon što je Kremlj pristao Berlinu poslati Navaljnog u kritičnom stanju.

Neki su se, međutim, sjetili čovjeka koji autorski (su)potpisuje donedavno najsnažniji nervni bojni otrov na svijetu. Do njega su i ovaj put došli novinari "Der Spiegela", kao i 2018., u doba krize sa Skripalom. Kristina Hebel i Aleksander Černišev napisali su da se Vladimir Ugljov dugo nije javljao na telefon, ali da je, čim se javio, počeo pričati a da nije ni pričekao pitanja:

"Hvala Bogu da su Nijemci uspjeli potvrditi tvar u tijelu Alekseja Navaljnoga", kazao je, prenosi N1.

"Tvar" ili "supstanca", izraz koji Ugljov u razgovoru upotrebljava, zapravo je novičok, hemijski spoj koji je 15 godina istraživao sa svojim starijim kolegom Pjotrom Kirpičovim, s kojim ga je u tajnom laboratoriju SSSR-a i otkrio u sedamdesetima. Novičok, odnosno "novajlija" ili "novak", pripadao je sasvim novoj vrsti otrova, organofosfatima, i pokazao se otrovnijim čak i od do tada najotrovnijeg VX-a.

"Plan je bio taj da se razvije bojni otrov koji neprijatelja onesposobljava za borbu u roku od 10 minuta. Mogao bi on to i preživjeti, ali bi kao neprijatelj bio onesposobljen", opisivao je Ugljov kako je došlo do "narudžbe" iz vojnog vrha.

"Zadali su nam da djeluje u 10 minuta. Nama je uspjelo postići djelovanje za između pet i šest minuta", kazao je.

U to vrijeme, u 1970-ima, Ugljov je stanovao u sićušnom gradiću Šikaniju, na obali Vogle, blizu granice s Kazahstanom, gradiću koji je sve do 1997. bio "zatvoreni grad", kojeg nije bilo čak ni na geografskim kartama. Tamo je, naime, bio tajni hemijski vojni istraživački centar.

"Ulaz u zatvoreni grad bio je pod strogim nadzorom. Nije se smjelo ući pješice. Ja bih se u tajni laboratorij uvijek direktno dovezao automobilom", rekao je Ugljov, prenosi N1.

Koliko je novičok opasan po ljude, vidjelo se u maju 1987., kada se jedan od onih koji su s njime radili Andrej Železnjakov slučajno otrovao. Trebalo mu je 10 dana da se, uz najbolju medicinu SSSR-a tog doba, uopće probudi. Tri mjeseca trebalo mu je dok je opet prohodao. A nikada se nije oporavio od hronične slabosti u rukama, toksičnog hepatitisa koji je doveo do ciroze jetre.

Imao je epilepsiju, patio je od teških depresija, nije mogao čitati ili se koncentrirati. Totalno uništenog zdravlja, umro je pet godina poslije.

Do 1992., svijet nije znao za novičok, a u laboratoriju su do tog trenutka već razvili četiri varijante otrova; tri u tekućem obliku i jednu u prahu. Tri godine poslije, jednom od Ugljovih kolega uspjelo je prokrijumčariti novičok i prodati ga "mafiji". Bila je riječ o Vilu Mirzajanovu, kojem je Rusija potom sudila za izdaju, a koji je nedavno za Euronews rekao da "za novičok nema lijeka".

Kao kupci su se spominjali određeni "čečenski krugovi". Ugljov je, također, u to doba dobio priliku pokazati se kao "slaba karika". Samo što se on nije pokazao kao takav.

"Jednom su mi ponudili 5.000 dolara. Odmah sam to prijavio KGB-u. Mislio sam tada da me naprosto provjeravaju šta ću napraviti", pričao je Ugljov vedro i o tom dijelu historije novičoka.

On je objasnio i kako "njegov" bojni otrov djeluje:

"Spoj blokira jedan enzim koji dovodi do pojačanja pulsa, stalno i sve brže, ne zaustavlja se. Tijelo se bez prestanka trza, čovjek se bori, mišići vam se stalno pokreću. Na kraju se potroši sva energija u ćelijama i na taj način čovjek umire vrlo brzo."

Objasnio je i kako se novičok transportira. Ispalo je krajnje jednostavno:

"Može se uliti u staklenu ampulu. Ona se, pak, mora hemijski očistiti, to se radi alkoholom. Sve skupa se stavi u metalni kontejner, što se potom može staviti u torbu. S time možete ići gdje god želite."

Za Skripala kaže da je, kada je čuo vijest, pomislio tek da je "riječ o još jednoj žrtvi", kao i to da uopće nije osjetio da to ima veze s njim. Konačno, rekao je tada, nije bilo dokaza da je riječ baš o novičoku.

Njegova je reakcija danas, međutim, kada je riječ o Alekseju Navaljnom, bila sasvim drugačija, prenosi N1.