Naša današnja priča vraća nas u srednjovjekovnu Bosnu, u doba vladavine bosanskog kralja Dabiše.

Dabišino porijeklo nije sasvim razjašnjeno. Bio je vanbračno dijete, unuk bana Stjepana I., ali izvori se razilaze po pitanju toga kojeg od dva mlađa Stjepanova sina je Dabiša bio sin.

Jedna grupa izvora navodi da je otac Stjepana Dabiše bio Ninoslav Kotromanić, mlađi brat Vladislava Kotromanića.

Druga grupa izvora tvrdi da je Dabiša bio mlađi vanbračni sin Vladislava Kotromanića i polubrat Tvrtka I, ali i zakoniti sin Vladislava i Jelene Šubić. Kako je Tvrtko I rođen 1338. ili najkasnije 1339. godine, a Dabiša je, po toj teoriji, njegov mlađi polubrat, slijedi da je Dabiša rođen nakon 1339. godine.

Prema historičaru Mavru Orbiniju, Dabiša je bio sin Ninoslava. Ali, treba uzeti u obzir da je Ninoslav Kotromanić umro prije 1315. godine pa je, stoga, mala vjerovatnoća da je Dabiša bio njegov sin.

Prema Mavru Orbiniju, Dabiša je podržavao Stjepana Vuka Kotromanića u njegovoj pobuni protiv Tvrtka I 1366. godine.

Na prijestolje je došao nakon smrti Tvrtka I. Za kralja je izabran vjerovatno zato što je bio najstariji Kotromanić. O njegovoj starosti svjedoči i činjenica da je spominjan u diplomatskim zapisima još 1358. godine.

U prvim godinama svoje vladavine je uspio sačuvati maksimalne granice iz doba Tvrtka I. U proljeće 1392. godine odbio je jednu tursku provalu u Bosnu.

Razdor između Dabiše i njemu lojalnih plemića s jedne strane i vođa ostalog plemstva s druge strane iskoristio je ugarski kralj Žigmund da ih slomi.

Dabiša se odrekao vlasti nad Hrvatskom i Dalmacijom, primio vazalne odnose i zajedno s vlastelom složio se da poslije njegove smrti krunu Bosne preuzme Žigmund, muž unuke Stjepana II Kotromanića. Tako je uništena ostavština moći iz razdoblja Tvrtka I i utjecaj vladara Vrhbosne u ostalim hrvatskim zemljama.

Dabiša je umro 8. augusta 1395. godine u Kraljevoj Sutjesci i pokopan je u Bobovcu.

Budući da je nadživio svoju rodicu, hrvatsko-ugarsku kraljicu Mariju, po čijem nasljednom pravu je Žigmund bio izabran za nasljednika Dabišinog posjeda i časti, plemići su odlučili da oni neće pripasti Žigmundu. Nastupio je interregnum tokom kojeg je vladala Dabišina udovica Jelena Gruba.

Jedino preživjelo dijete rođeno iz braka Stjepana Dabiše i Jelene Grube bila je kćerka Stana. Stanina kćer, čije se ime navodi kao Vladava, udala se za Jurja Radivojevića još za života svoga djeda Dabiše i bake Grube, što potvrđuje Dabišina povelja iz 1395. godine kojom kralj poklanja selo Veljaci na upravu svojoj kćerki Stani, s tim da nakon njene smrti upravu nad selom naslijede Vladava i njen muž.

(SB)