Piše: Hajrudin Hromadžić

Religija; pojam koji pokriva širok dijapazon različitih vjerovanja, dogmi, mitova, etičkih propisa, ritualnih i ceremonijalnih praksi, institucionalno-organizacijskih formi, tekstualnih kanona, svetišta, simboličkih obilježja i znamenja, a sve utemeljeno na proročanskim obećanjima o božjoj, vječnoj onostranoj egzistenciji i spiritualnom iskustvu koje nadilazi ovozemaljsko biološko i socijalno bivstvovanje, te slijedi nakon njega.

Pritom je bitno razlikovati religijski transcendentalni duhovni osjećaj od religije kao povijesno-institucionalnog projekta.

Religijske ustanove imale su i imaju važnu ulogu i mjesto u našoj tranziciji. U relativno kratkom razdoblju jugoslavenske socijalističke modernosti, religiji je bilo dodijeljeno mjesto koje joj i pripada u sekularnim društvima, bila je prostor privatnosti, osobne duhovnosti i obiteljskih tradicijskih praksi. No religijske organizacije, koje su pritom nesmetano radile, nisu u značajnijoj mjeri ideološki oblikovale javni društveni prostor.

S tranzicijskim 1990-im religijske institucije na cijelom prostoru SFRJ, kao i u ostalim postsocijalističkim zemljama, doživljavaju društveno-političku revitalizaciju i revalorizaciju, postaju saveznik nacionalističkim ideologijama svih strana, intenzivno oblikuju vrijednosne pejzaže za uspostavu novih-starih tipova nacionalnih identiteta i konfesionalnih kolektiviteta.

Posebno osjetljiva i neoprostiva uloga institucionalne religije u tranziciji jest njeno mobilizacijsko-huškačko i propagandističko raspirivanje ratnog ozračja na prostoru Jugoslavije.

Odvratnost medijski osvjedočenih prizora cjelivanja i blagoslivljanja vojnih tenkova i haubica ‘svetim crkvenim vodicama’ za borbu ‘naših’ protiv ‘njihovih’, slavljenje ubojica ‘ratnih heroja’, a zločinaca, od strane religijskih visokodostojnika, neizmjerljiva je i tjera čovjeka s minimumom etičnosti da takvima najiskrenije zaželi da im Bog - ako ga ima, a u kojega se formalno zaklinju - pravično sudi na Sudnjem danu.

Regresivne politike nastavili su širiti drugim tehnikama i u poslijeratnom razdoblju. U savezu sa svojim kompanjonima u politici i većini mainstream medija, bitno doprinose održavanju međunacionalnih napetosti, podgrijavanju mržnje i nepovjerenja, podržavaju desne radikale, ne dopuštaju ovim društvima da prelome sa svojim traumama.

Svoju ulogu u tim rabotama dobro naplaćuju. Denacionalizacijom imovine postali su vlasnici velikog broja vrijednih nekretnina, primatelji su izdašnih donacija iz državnih blagajni, vode mnoštvo poslovnih aktivnosti u paralelnim sustavima koji ne podliježu zakonskim i poreznim odredbama koje vrijede za druge pravne subjekte...

Oni pošteni, iskreni i dobronamjerni pojedinci u religijskim institucijama, i sami zgroženi svime time, marginalizirani su i potisnuti na rubove u vlastitim okruženjima.