Mreža kampova na kineskom dalekom zapadu, gdje se pritvaraju Ujguri i pripadnici drugih muslimanskih manjina, uključuje i 14 onih koji se i dalje grade, pokazuju satelitski snimci koje je dobio Australski institut za stratešku politiku (ASPI).

Ukupno je ASPI identificirao 380 pritvornih centara uspostavljenih u ovoj regiji od 2017. godine i među njima raznih oblika, od kampova za reedukaciju s najslabijom sigurnosti do utvrđenih zatvora.

"Guardian" navodi kako je to za 100 više od ranijih istraga i analitičari vjeruju kako su sada potvrdili postojanje većine pritvorskih centara u regiji.

„Dokazi iz ove baze podataka pokazuju kako su se, uprkos tvrdnjama kineskih vlasti da se smanjuje broj ljudi u kampovima, nastavile stalne investicije u gradnju novih pritvorskih jedinica tokom 2019. i 2020. godine“, ističe istraživač ASPI-ja Nathan Ruser.

Ove informacije, zajedno s koordinatama pojedinih kampova, objavljene su javnosti u bazi podataka kojoj se može pristupiti preko interneta - Xinjiang Data Project.

Prisilni rad

Kampovi su indentificirani prema izjavama onih koji su preživjeli boravak u njima, zatim preko ostalih projekata za praćenje pritvora te uz pomoć satelitskih snimaka.

Iz ASPI-ja navode kako su noćni snimci bili naročito korisni, jer su tražili prostore koji su osvijetljeni u posljednje vrijeme izvan gradova; često su ove lokacije bile mjesta novih centara, a dnevni snimci su potom davali jasnu sliku gradnje.

Mnogi od centara su blizu industrijskih zona i postoje mnoge priče i glasine kako se neki zatvorenici koriste u prisilnom radu, navodi "Guardian".

Zvanični Peking tvrdi kako se u Sinđijangu ne krše ljudska prava. Kineske vlasti su u početku negirale postojanje pritvorskih kampova, da bi ih potom opisivale kao mjesta za poslovnu obuku i programe reedukacije kako bi se umanjilo siromaštvo i prijetnja od terorizma.

Prošle godine, viši zvaničnik tvrdio je kako se većina ljudi iz kampa „vratila u društvo“. Međutim, Kina novinarima, aktivistima za ljudska prava niti nezavisnim diplomatima ne dozvoljava pristup kampovima, a posjetioci regije se susreću s jakom prismotrom.

Stotinu građevina u jednom kampu

Većina informacija o kampovima i široj državnoj kampanji protiv muslimanskih manjina u regiji dolazi od onih koji su preživjeli kampove i prebjegli izvan Kine, zatim iz dokumenata kineskih vlasti koji su „procurili“ te satelitskih snimaka koji su potvrdili lokanciju i postojanje kampova.

Ljudi su bili na meti zbog trivijalnih „prekršaja“, kao što je posjedovanje Kur'ana ili odbijanje svinjskog mesa. Prijavljena zlostavljanja uključuju proizvoljne pritvore, mučenje i nepružanje ljekarske pomoći u kampovima, kao i prinudnu kontrolu trudnoće.

"Guardian" nastavlja kako su ujgurske porodice primorane primiti u domove kineske zvaničnike da žive s njima kao „rođaci“, u sklopu složenog sistema prismotre, koji, također, prati ljude na internetu, kao i uz pomoć velike mreže kamera na javnim mjestima.

Najveći kamp koji je dokumentiran zove se "Dabancheng" i nalazi se blizu regionalne prijestonice Urumqija. Tokom posljednjih građevinskih zahvata, pokrio je više prostora i sada se u njemu nalazi skoro 100 građevina.