Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

"Pokušavam da zamislim Sarajevo bez KK Bosne. Ne mogu. Ne ide. Možda zato što ne želim, a možda i što neću. Ne mogu da shvatim da niko – ni Gradska uprava Grada Sarajeva, ni Kanton Sarajevo, ni sarajevske opštine – da niko nije ni pokušao učiniti nešto za nekadašnjeg evropskog šampiona, klub za koji su igrale sjajne generacije košarkaša i navijali svi, ne mogu da vjerujem da danas niko ne igra i ne navija za moj tim. Klub koji smo voljeli svi. Klub za koji još uvijek navijamo svi. A čini se da niko od političara ne navija za našu Bosnu, za koju navijamo svi.

KK Bosna je bila ponos ovog grada, ponos Bosne i Hercegovine, a neću, vjerujem, nikoga uvrijediti ako kažem i ponos cijele nekadašnje zajedničke države Jugoslavije. Sada zbog KK Bosne osjećam stid koji ne osjećaju oni koji su trebali brinuti o Bosni, svi oni koji su imali odgovornost i nisu učinili ništa, ili su učinili dovoljno da Bosnu danas gledamo na samrti.

Oni koji su nekada sa bordo šalom čekali u redu da uđu u sarajevsku Skenderiju, hram košarke, danas mirno gledaju kako se naš tim gasi, kako nestaje vatra, plamen koji nam je nekada bio svjetlo ponosa. Svi koji su dozvolili i pomogli da se ovo desi treba da se stide što Bosna umire, a samo se mi koji volimo Bosnu stidimo.

Stid me je u ime mojih drugova, a još me je više stid u ime igrača, divova, koji više nisu s nama. Dok mislim o Bosni pred očima mi igraju sjene legendi i prijatelja Bosne – Mirze, Boše, Sabeta, Raše, Varaje, Pešica, Đoge, Bore, Emerika Bluma, Uglješe Uzelca, Vuleta Vukalovića… i mnogih drugih.

Zato mislim da je kucnuo zadnji čas da se svi ujedinimo, zaboravimo na stvari koje truju nas i ovo društvo, sve ono što nas je otrovalo i dovelo naš tim – Bosnu – na samrtnu postelju. Da zaboravimo političke opcije, izbore i strane. Došao je trenutak da se svi sjetimo upaljenih reflektora Skenderije, i da još jednom, možda posljednji put, čujemo glas 6.000 grla kad zagrme – OVO JE BOSNA! Možda će nam to pomoći da odigramo svi mi zajedno jednu utakmicu za Bosnu i pobijedimo! Kao što je Bosna pobjeđivala za nas. Meni je pomoglo, mnogo puta, da budem bolji i veći.

Siguran sam da nas ima dovoljno živih u bijelom svijetu i u Bosni koji volimo Bosnu i koji ćemo sve učiniti da spasimo svoj klub. A tako spasimo i naš grad od vječne sramote nestanka naše voljene Bosne.

Znamo da sve počinje od političkih struktura Kantona Sarajevo i Gradske uprave našeg grada. Odgovorni treba još jednom dobro da razmisle i da se još bolje zamisle, i da konačno učine nešto, bar prvi korak, da bar pokušaju da spasimo Bosnu od gašenja. Ili da budu zapamćeni kao odgovorni, kao oni koji nisu učinili ništa, da budu zapamćeni kao nijemi posmatrači tragedije i najveće sramote, a s njima i svi mi da ponesemo teret vječnog srama jer nismo učinila dovoljno ili nismo uradili ništa za našu jednu i jedinu Bosnu.

Počela je još jedna, možda najvažnija tekma Bosne. Da li će biti posljednja, zavisi prvenstveno od odgovornih, ali i od svih nas koji Bosnu volimo.

Uvijek sam vjerovao u pobjedu Bosne, i na parketu, i na klupi, i na tribinama. Vjerujem, želim da vjerujem, da ćemo i ovaj put pobijediti", napisao je Marković.

Podsjetimo, zbog teške finansijske situacije, opstanak kluba je vrlo upitan i najvjerovatnije neće učestvovati u košarkaškom prvenstvu BiH naredne godine.

(N1)