- Predsjednik Izetbegović je, gostujući na Federalnoj televiziji, iznio niz tvrdnji i neke od njih, kao što su one da smo prijatelji, da smo puno vremena proveli zajedno, kao i da smo u zadnje vrijeme imali više razgovora, mogu potvrditi.

Mi jesmo prijatelji i to se sa moje strane neće promijeniti bez obzira na to kako budu tekli daljnji procesi i događaji. Isto tako, ni ja neću iznositi detalje naših razgovora, iako slutim da bi mnogi lažni dužebrižnici žarko željeli upravo to saznati kako bi mogli nastaviti s teorijama zavjere.

Naravno, postoji i ona druga strana našeg odnosa, ona stranačko-politička, o čemu sam, između ostalog, često javno govorio i na kraju to i napisao u svojoj ostavci.

Od momenta davanja moje ostavke, osim poruka u medijima, nije bilo nikakvih zvaničnih razgovora, što me navodi na dva moguća zaključka: Ili se ne želi pogledati iznesenim argumentima u oči, ili se čeka da vrijeme odradi svoje i da sve prekriju “snjegovi i šaš”.

Izgleda da je ovo prvo. Barem mi je tako zvučala izjava predsjednika Izetbegovića da on ne vidi ništa zabrinjavajuće ili ozbiljno u obrazloženju moje ostavke u kojoj sam više nego evidentno iznio nekoliko velikih problema s kojima se SDA suočava i koje uporno ignoriše. Jedan od tih problema je afera “Asim”.

Mene iznenađuje takva izjava, i mislim da je demotivirajuća za sve one koji se nadaju promjenama nabolje unutar SDA.

U vezi sa mojim napredovanjem, pa vidite, u stranci u kojoj decenijama na funkcijama imate jedne te iste kadrove, i gdje je rukovodstvo takvo da starosno, a i formalno, već odavno ispunjava uslove za redovnu ili beneficiranu penziju, može djelovati da sam ja brzo napredovao u posljednjih 15 godina, koliko sam u SDA i koliko se bavim politikom, jer pored takvih “ušančenih” kadrova, očito je da mladi ljudi, i to je istina, nemaju šanse i guši im se svako nastojanje da dođu do izražaja, pa je moj uspjeh primjetan.