VRHUNSKI SERIJAL PROMAŠAJA JAVNOG SERVISA: Kako je BHRT dokumentarnom serijom "Bosna: Sudbina prekrojene zemlje" iznevjerio profesionalne standarde i ismijao nauku!?

Kada je u utorak ujutro u programu BHRT-a za isti dan najavljen početak prikazivanja nove dokumentare serije „Bosna: sudbina prekrojene zemlje“ nije se štedjelo na pohvalama. Tako je već voditelj ovaj novi serijal oslovio kao „vrhunski dokumentarno historijski serijal“ iako je tek trebao proći „kroz ruke“ kritičara.

  • Društvo

  • 27. Sep. 2020  

  • 0

PORODIČNI PROJEKAT NA JAVNOM SERVISU

Gosti emisije su učinili da cijela najava bude još zanimljivija, pa je tako autor serijala Semir Halilović rekao da je nastanak dokumentarne serije pratilo „kompleksno istraživanje u kojem je učestvovalo jako puno ljudi“ i „da BiH ima više historija ali ovo je historija koja je sasvim sigurno zasnovana na činjenicama“. Sa druge strane, Tvrtko Milović, urednik dokumentarno savremenog programa, je rekao da se dokumentarna serija bavi temama „oko kojih ne postoji konsenzus u BiH“ te da je „rado prihvatio“ inicijativu Halilovića da BHRT bude kooproducent serijala.

Tako smo već u najavi emitiranja prve epizode saznali da serijal koji „BHRT SA PONOSOM PREDSTAVLJA“ nije projekat javnog servisa već „režisera“ poznatog po ratnim porodično-propagandnim amaterskim video uradcima, izdašno financirani budžetskim novcem zahvaljujući zalaganjem porodično-političkog projekta nazvanim Bosanska patriotska stranka (BPS).

Kada je navečer prikazana prva epizoda odmah je izazvala zgražavanje naučnika i historičara. Uslijedile su čak i reakcije „sugovornika“ serije, pa će se ubrzo ispostaviti da to oni uopće i nisu bili. Naime, radi se o arhivskim materijalima korištenim u ranijim, daleko kvalitetnije rađenim serijalima i emisijama.

Tako se historičar Emir Filipović sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu javno preko društvenih mreža ogradio od navedene serije, budući da je iskorištenja njegova izjava data za potrebe prethodnih emisija rađenih u produkciji BHRT-a u odjavnoj špici je navaden kao sagovornik.

BHRT kao javni servis ima obavezu da proizvodi visoko kvalitetne programe, a ako se radi o historijsko-politološkom programu, kako je ovu dokumentarnu seriju okaratkerisao njen autor Semir Halilović, ima obavezu da zadovolji sve profesionalne i naučne standarde kod obrade teme. Međutim, sudeći po prvoj prikazanoj epizodi skoro ništa od toga nije zadovoljeno.

„Slobodna Bosna“ je kontaktirala BHRT sa namjerom da saznamo pojedinosti koje su pratile ovakav „projekat“. Iz BHRT-a su nam odgovorili da „nisu konsultirali Programsko vijeće BHRT-a“ jer je ono (samo) savjetodavno tijelo Upravnog odbora BHRT-a te da u ovlasti Programskog vijeća „ne ulazi odobravanje emitiranja programskih sadržaja“.

Zanimalo nas je i kako je ostvarena suradnja sa autorom Semirom Halilovićem te koje su reference preporučile navedenog autora za realizaciju ovog projekta, te da li je održana rasprava unutar BHRT-a o načinu realizacije dokumentarne serije.

„Suradnja s producentima serijala "Bosna - sudbina prekrojene zemlje" je ostvarena nakon pisma namjere koju je poslalo producent (UG Bosanski Stećak) i pilot emisije koja je dostavljena na uvid. Projekt koprodukcije od strane BHRT podrazumijevao je ustupanje arhivske građe, a nakon uvida u scenarij, zadovoljavanja ugovornih obaveza i dostavljana konačne verzije emisije, urednik Dokumentarnog programa odobrio je emitiranje serijala“, istakli su iz BHRT-a.

Iz BHRT-a su za „Slobodnu Bosnu“ također istakli da nisu učestvovali u financiranju projekta, izuzev ustupljenog arhivskog materijala u trajanju od 20 minuta čiju vrijednost su procijenili na 8450,00 KM bez PDV-a, te da je realizacija projekta bila u isključivoj nadleožnosti producentra – UG Bosanski Stećak.

Prvo što “upada u uči” u ovom odgovoru je navođenje producenta tj. “UG – Bosanski Stećak. Potrudili smo se i konsultirali najveću svjetsku bazu podataka, dakle Google, ali ni slovo nismo pronašli o navedenom Udruženju građana.

“Slobodna Bosna” je i ranije pisala o fantomskim projektima dvojca Halilović. Naime, još 2018. godine, Fondaciji za očuvanje historijskog naslijeđa Pravda, čiji je osnivač Semir Halilović, tada zastupniku BPS-a u Skupštini KS, dodijeljeno je 205.000 KM u tri tranše. Izgleda da je “Pravda” iscrpila svoje mogućnosti, pa je Halilović u međuvremenu “sklepao” novi porodični projekat, za koji još Google nije čuo.

"NE TREBAJU NAM NA BALKANU NOVI NACIONALNI MITOVI"

No, vratimo se serijalu. Zanimalo nas je i mišljenje uglednih bosanskohercegovačkih naučnika pa smo konsultirali prof. dr. Vahidina Preljevića sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Profesor Preljević je za “Slobodnu Bosnu” rekao da ima krupne zamjerke nakon gledanja prve epizode.

„Prvo, ovdje mi nije jasan sam koncept dokumentarizma: nije jasno šta je autentično snimljeni, a šta preuzeti materijal. Meni se čini da je udio vlastitog vizualnog materijala minimalan, te je uglavnom riječ o kolažu, a i to bi dakako moglo biti legitimno da je to jasno iskazano, odnosno takoreći potpisano, a uglavnom nedostaju podaci kad je koji sagovornik i u kojoj situaciji rekao to što je rekao. No, još krupnija estetska zamjerka je ta što ovaj film, sudeći po prvoj epizodi, očito nema ambiciju da otvara pitanja, nego ih, naprotiv, uporno izbjegava. I mislim da je to fatalno, i estetski i semantički-sadržajno, jer izaziva osjećaj monotonije. Njegovu naraciju nosi neki patetično-jednolični ton, koji ne mogu raspršiti ni glasovi većeg broja sugovornika koji se tu pojavljuju.“

U samom dokumentarcu jako je puno spornih tvrdnji iz historije Bosne i Hercegovine. Tako profesor Preljević ističe nekoliko problematičnih navoda. Prije svega radi se o tvrdnji da se Tvrtko krunisao u manastiru Mileševo, kada postoji i teza o Milama kod Visokog kao mjestu krunidbe. Neobično je, smatra Preljević i da narator podrinjske vlastelinske porodice Pavloviće i Kovačeviće tako olako naziva „srpskim“ knezovima, a prethodno se u dokumentarcu tvrdi da nikakvih Srba i  Hrvata u srednjevjekovnoj Bosni nije ni bilo, te zaključuje da će historičari tu sigurno naći još brojne primjedbe i faktografske greške.

Dalje, profesor Preljević smatra da je svaka generacija može preispitivati ustaljene slike prošlosti, ali da neka konačna historijska istina ne postoji.

„U propitivanju, preispitivanju prošlosti i oblikovanju kolektivnih naracija na osnovu te prošlosti nema ništa skandalozno, jer to radi svaka kultura koja gradi predstavu o sebi. Međutim – i u to sam uvjeren kao filolog koji se također bavi izvorima, historijskim činjenicama i odnosom teksta i konteksta - smatram da je pogubno u tim kolektivnim pripovijestima falsificirati činjenice ili ih uzimati potpuno van konteksta. Dakle, hajdemo reći da vrijedi i dalje onaj postmoderni uvid da činjenice ne postoje bez interpretacije, ali isto tako vrijedi podsjetiti i na to da interpretacije nisu moguće bez činjenica, odnosno da su bez njih bezvrijedne, pa i opasne, i to upravo za zajednice koje ih promoviraju. To je jedan aspekt o kojem su trebali razmisliti tvorci ovog filma. Ili da uprostim: ne trebaju nam na Balkanu novi nacionalni mitovi koji počivaju na falsifikatima i užasnim uprošćavanjima.“

Smatra da identitetska pripovijest koja se gradi ovim filmom ne čini se odveć produktivnom.

„Osnovni elementi te pripovijesti su poznati odranije, a oni glase otprilike ovako: Bosna je bila vječita žrtva susjeda ili imperijalnih sila koji su kidisali na nju. Pritom je ne samo konstantna žrtva vanjskih agresija nego i izdaje, i to je kontinuitet posljednjih hiljadu godina. Taj mi se narativ, naročito ako postane dominantan, naprosto ne dopada. Naravno, ne kažem da nema elemenata za ovakvu interpretaciju, pogotovo s obzirom na nedavnu prošlost, ali insistiranje na njoj, pogotovo u toj isključivosti, Bosnu i njene stanovnike, a pogotovo Bošnjake, neprestano stavlja u poziciju podređenosti i na neki način ovoj zemlji i njenim građanima odriče pravo da je bila i da može biti povijesni subjekt. Ovakav model razumijevanja, osobito kad pogledamo današnju politiku, djeluje pomalo i kao izgovor da ne činimo ništa danas i ovdje i da sami ne preuzmemo odgovornost. Taj rašireni narativ, koji nalazimo i u ovom filmu, bumerang je koji nam se, ukoliko prevlada, može obiti o glavu. Također sam i izuzetno skeptičan prema antievropskoj noti koja je, po meni, prenaglašena u prvoj epizodi, a to je posljedica već pomenutog dekontekstualiziranja povijesnih pojava i fenomena. Možda će se to u kasnijim epizodama uravnotežiti, ali valja reći da činjenica da Bosna i Hercegovina nesporno ima svoju kulturnu, etnografsku, i identitetsku specifičnost ne znači da je bila mimo svijeta, i da je bila van svih evropskih i svjetskih tokova.

Identitet nastaje, razvija se i, ako hoćete čuva u razlikovanju, to je jasno, ali to ne znači da razlikovanje mora značiti suprostavljanje ili čak neprijateljstvo. Ako se pak drugi odnose tako prema vama, onda bi najveći poraz bio da vi sami u svom samorazumijevanju preuzimate istu tu matricu, pa da sebe napadate iznutra istim oružjem kojim vas napadaju izvana. Ako postoji bosanska povijesna izuzetnost, kao što sugeriraju neki sugovornici u filmu, ja je više vidim u potencijalu bosanske kulture za jednu drugačiju, otvorenu, dijalošku identitetsku koncepciju, za jednu naraciju koja počiva na inkluzivnosti razlika,  a ne nekoj novoj verziji učahurenosti i izolacionizma. Ovaj potencijal je, čini mi se, kod nas veći nego drugdje, a da bismo ga razvili, moramo upravo izgraditi i malo drugačiju sliku prošlosti od ove koja nam se nudi u ovom dokumentarcu.“

Sve u svemu, zaključuje Preljević, serijal će uprkos uglavnom kompetentnim sugovornicima propustiti šansu da bosansku povijest predstavi kao živ, dinamičan, otvoren, kompleksan proces, i ponudi sliku prošlosti s kojom će suvremenici moći uspostaviti odnos, ili je čak integrirati u cijeloj njenoj složenosti u svoje razumijevanje sadašnjosti.

(S. B.)

Komentari - Ukupno 0

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove redakcije Slobodna Bosna. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Redakcija zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara redakcija nije dužna obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.

  1. Lista komentara
  2. Dodaj komentar

trenutak ...