Bosna i Hercegovina je sa svojim Oružanim snagama (OS) u “strategijskom debalansu” u odnosu na susjede i nema moderna borbena sredstva za efektivno odvraćanje od bilo kakve sigurnosne prijetnje. “Zbog nedostatnog godišnjeg vojnog proračuna od oko 280 miliona maraka, Oružane snage BiH ne samo da ne mogu sudjelovati u trci u naoružavanju koju nameću susjedi, nego jedva preživljavaju”, kaže vojno-politički analitičar Đuro Kozar, prenosi DW.

On napominje da, pored naoružanja i vojne opreme, treba cijeniti i moral i obuku te podsjeća da slabije opremljene, ali dobro uvježbane Oružane snage BiH sudjeluju u mirovnim misijama u svijetu “rame uz rame sa mnogo moćnijim armijama”. Ipak, razlike u količni i kvalitetu oružja između zapadnobalkanskih armija su očite.

Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja

Nekada je odnose vojnih snaga u ovoj regiji regulirao Sporazum o subregionalnoj kontroli naoružanja iz 1996. godine. Taj je sporazum precizirao kvantitet ofanzivnog oružja i druge vojne opreme. Potpisnice se i danas uglavnom kreću u njegovim okvirima. Analitičari ga, međutim, smatraju prevaziđenim. Potpisnice su Hrvatska, koja je danas članica NATO-a i svoju odbrambenu strategiju veže uz Alijansu, BiH koja u vrijeme potpisivanja ovog sporazuma uopće nije imala jedinstvenu vojsku i Savezna republika Jugoslavija, nekadašnja zajednička država Republike Srbije i Republike Crne Gore, koja danas ne postoji.

Analitičari upozoravaju da u razvoju odbrambenih kapaciteta BiH nailazi na prepreke i u sistemu odlučivanja, gdje se zaštita “vitalnih nacionalnih interesa” često (zlo)upotrebljava za razne blokade. “Dok srpsko-hrvatski zvaničnici u institucijama BiH, prvenstveno kadrovi SNSD-a i HDZ-a BiH, blokiraju zakonske izmjene kojima bi se materijalno i kadrovski ojačale Oružane snage BiH i druge važne službe iz domena državne sigurnosti, susjedi BiH nesmetano razvijaju svoje odbrambene sisteme”, smatra vojni analitičar Nedžad Ahatović.

BiH bez operativne avijacije

“Hrvatska to čini u okviru NATO-a, a Srbija u saradnji s Rusijom. U poređenju sa susjedima, BiH zaostaje u ključnim segmentima vojne odbrane. Oružane snage BiH nemaju operativnu avijaciju. Srbija ima 14 MIG-ova 29 i određen broj starijih jurišnih aviona. Hrvatska se sprema da kupi 12 borbenih aviona posljednje generacije, a u naoružanju ima 12 starijih lovaca MiG-21”, kaže Ahatović.

Govoreći o tenkovima u operativnoj upotrebi, Ahatović naglašava da BiH jedina u regiji ima tenkove zapadne proizvodnje, 47 zastarjelih tenkova M-60 A3. “Hrvatska ima 72 operativna tenka M-84, dok će Srbija s ruskom donacijom od 33 tenka T-72B3 imati 290 tenkova prvog ešalona, dakle više operativnih tenkova od jedne Francuske”, kaže Ahatović.

Žandarmerija kao paravan za vojsku

U vojno-sigurnosnom smislu, BiH ima problema i na unutrašnjem planu. Ova zemlja odnedavno je bogatija za još jednu vojno-policijsku jedinicu, Žandarmeriju u okviru Policije Republike Srpske. “Teško je govoriti o nekoj koheziji unutar sigurnosnih struktura BiH kada je MUP RS-a formirao vojnu jedinicu (Žandarmeriju) u okviru svojih nadležnosti, koja ima usku saradnju sa ruskim policijskim strukturama u oblasti obuke, doktrine i školovanja”, kaže Ahatović.

Inače, naoružanje i vojna opema OSBiH su donacije prijateljskih zemalja Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Turske, podsjeća Đuro Kozar. “Čim su 2006. formirane OSBiH, Amerikanci su nam donirali 45.000 automatskih pušaka M-16 sa municijom kalibra 5,56 i tim puškama se koriste pripadnici tri pješadijske brigade i brigade za podršku. Nedavno su nam Britanci donirali tri vojne ambulante. Donacije dobijamo od prijatelja koji cijene našu vojsku i njen doprinos jačanju mira u svijetu”, kaže Kozar.

Uzdati se u međunarodnu zajednicu?

On vjeruje da BiH ne treba biti zabrinuta za svoju suverenost i teritorijalni integritet zbog intenzivnog naoružavanja susjeda “sve dok su ovdje jedinice EUFOR-a i Štab NATO-a, koji svakodnevno prate situaciju i, u slučaju težeg oblika kršenja mira, za 48 sati mogu angažirati vojne snage koje bi brzo uspostavile mir i odvratile potencijalne agresore”. Kozar podsjeća i na nedavnu vojnu vježbu EUFOR-a “Brzi odgovor 2020”, koja je ovih dana održana u oba entiteta BiH i u kojoj su “bez kompleksa inferiornosti” učestvovali i pripadnici OSBiH.

Kako BiH trenutno nije u vrhu prioriteta međunarodne zajednice, eventualna odluka o raspoređivanju dodatnih NATO ili evropskih snaga u BiH bi mogla biti upitna. “Bosna i Hercegovina se mora osloniti prvenstveno na vlastite odbrambene kapacitete. Zato je unutrašnji politički konsenzus ključ stabilnosti i BiH i regije”, kaže Nedžad Ahatović upozoravajući da je svako podrivanje ustavnog poretka BiH i njenog euroatlantskog puta “sigurnosna prijetnja koja bi mogla uzdrmati temelje Evrope”.