Piše: Rasim Belko

Prijeti, laže, psuje. Galami, pije, pjeva. Vrijeđa. Vulgaran je. Izaziva nemire i tenzije. Obećava, a ne ispunjava. Pljuje po domovini, a sjedi u Predsjedništvu. Domovina mu je nemoguća, a njene pasoše nosi.

On je Milorad Dodik. Politički hajvan, kao od brda odvaljen, a srce mu kao školska spužva. Šuplje i mekano.

Zato valjda stalno prijeti, a akcije nigdje. U narodu to definišu "pas koji laje ne ujeda".

Milorad Dodik ujeda, za srce. Sve one kojima su u agresiji na BiH izginuli, ranjeni, silovani, najmiliji. I to mu prolazi. Kod srpskog naroda, koji je ekonomski obogaljio i koji polako protjeruje. Ali, ga i dalje vole i podržavaju. Nikako da shvate da veću prijetnju u ovoj zemlji nisu imali stoljećima.

Dodik je sinoć opet izvodio bjesne gliste. U svojoj fabrici laži, naprečac je uletio u emisiju "Pečat" i nanovo pečatio lažna obećanja da će se Bosna raspasti, da je nemoguća i nefunkcionalna.

I opet, ko zna koji put najavio samoopredjeljenje i otcjepljenje. Onako herojski, dok sjedi u televizijskom studiju, negdje u vrijeme kada mu sunarodnici rove kontejnere i nose porciju večere s narodne kuhinje.

Naravno da je riječ o šarenoj laži, čovjeka teškog milione, okruženog kriminalcima. Jer, samo lud čovjek može na sedmičnoj bazi ponavljati istu priču, bez pokrića. Zato ga niko ni ne shvata ozbiljno.

I onda, nervozan, počinje da prijeti. Kaže, ako se Bosna ne raspadne politički mirno, raspast će se silom.

Kojom silom Milorade. Samo nam to nisi rekao. Je li stvarno misliš da i pedalj ove rajske zemlje možeš odvojiti u "novu srpsku državu". Ne možeš, Boga mi!

Jer dok ti svom narodu lažeš kako ćeš im napraviti državu od entiteta u Krajini ti se smiju. Smišljaju viceve. Jer ti možda jesi po naravi siledžija. Ali znaš li šta su Krajišnici? Oni su po naravi mirni, a ratnici. Oni Milorade časa ne bi časili, već bi se u Banja Luku sjatili.

Razmišljaš li još o sili, crni Milorade? I u Sarajevu ti se smiju. To je onaj grad Milorade što su ga tvoji idoli, isto brdski miševi, granatirali do besvijesti, držali u okruženju, a on ih se oslobodio, otres'o od livadu i u Hag poslao. Shvataš li Milorade?

A možda misliš o srednjoj Bosni Milorade. A zaboravljaš da su tamo bosanske gazije uz stijene se popele i tvoje četničke horde s Vlašića otjerale. Ti bi možda, s Čovićem i Hercegovinu dijelio. A dole te čekaju potomci hercegovačkih brigada, što su četnike i 40-ih i 90-ih razbili na paramparčad.

Vidi Milorad, ti očito ne čitaš mnogo. Zato i ispaljuješ gluposti. Jer da čitaš, znao bi da je ova država što se Bosnom zove preživjela i pobijedila i carstava koja bjehu od istoka do zapada.

Bilo je i prije tebe Milorade onih što su Bosnu htjeli krčmiti, a ona se pred svakim od njih uzdigla i od svakog odbranila.

Zato, Milorade, mani se budalaštine. Rat nikome dobro ne donosi.

Jer, Milorade, porasla su djeca čije roditelje su vukovi u šumama izjeli. Danas su ta djeca spremnija no ikad da očuvaju domovinu svojih predaka.

Zapamti to dobro. I ako si već toliko smio, kreni u akciju. Predugo pričaš o podjeli Bosne i njenom nestanku.

Kreni Milorade, ako smiješ!

P.S. Čekamo te.

(NAP)