Nakon što je prije desetak dana ogroman požar uništio izbjeglički tranzitni centar "Lipa" nadomak Bihaća, uništivši nadu i barem privremenu stabilnost, ionako nesigurnu za više od hiljadu osoba u pokretu, sve je jasnije kako u Bosni i Hercegovini postoji rizik od humanitarne katastrofe.

Kako javljaju Isusovačka služba za izbjeglice i Caritas, nužno je potrebno hitno pronaći dugoročno održivo institucionalno rješenje prihvata i zbrinjavanja migranata i izbjeglica, od kojih brojni borave već danima na hladnoći. Iz Talijanskog Caritasa, prisutnog u Sarajevu, naglašavaju kako ljudi predugo borave u neprikladnim i neorganiziranim okruženjima, u kojima nedostaju minimalni uvjeti za dostojanstveno preživljavanje.

Hamdija Lipovača, voditelj ureda Isusovačke službe za izbjeglice u Bosni i Hercegovini, potvrdio je težinu situacije rekavši: „Svjedočimo globalnoj, a u Bosni i Hercegovini izraženoj humanitarnoj katastrofi. Sav teret migrantske krize u Bosni i Hercegovini stavljen je na leđa Unsko-sanskog kantona. Pitamo se zašto gospođa Europa po tko zna koji put zatvara oči pred teškoćama tisuća ljudi koje za posljedicu imaju smrt, glad i promrzline. Ovim ljudima, osim Boga i nekolicine onih koji razumiju i spremni su pomoći, a među njima je zasigurno i Isusovačka služba za izbjeglice, nitko i nije preostao.“

Prema mišljenju Talijanskog Caritasa, situaciju u Bosni i Hercegovini valja promatrati kroz balkansku rutu, koja započinje u Grčkoj, a završava u Italiji ili Austriji. Ruta je to s hiljadama osoba blokiranim u raznim izbjegličkim kampovima i drugim neadekvatnim rješenjima. Dugim trajanjem vanredne zdravstvene situacije, izazvane pandemijom bolesti Covid-19, mnogi migranti u tranzitu bivaju smješteni u neodgovarajućim objektima te se nalaze u karantinu u nedopustivim uvjetima. Strukture i kampovi koji su već sami po sebi neadekvatni i pretrpani, pretvoreni su u mjesta s ekstremnim i više neodrživim uvjetima: bez usluga, u lošim higijenskim uvjetima, s ozbiljnim rizicima za mentalno zdravlje migranata, od kojih su mnogi prisiljeni živjeti na otvorenom.

Valja podsjetiti kako je u septembru prošle godine požar u kampu Moria na otoku Lezbosu uništio sve ionako dotrajale prihvatne objekte, dok su se migranti našli u situaciji zanemarivanja i nezainteresiranosti lokalnih i međunarodnih vlasti. Slično se, reći će mnogi, sada događa i u Bosni i Hercegovini, piše "Vatican News".

Svakodnevno na terenu s izbjeglicama i migrantima, 24 sata dnevno sedam dana u sedmici, u timu prevodilaca za čak deset jezika, Isusovačka služba za izbjeglice u BIH provodi projekte kulturne integracije, socijalne inkluzije i poboljšanja kvaliteta života izbjeglica i migranata, pokušavajući ih pripremiti i za zapadna tržišta rada u zemljama koje žele dostići. Vodeći se motom „od zdravo do doviđenja“ kroz pristup „ne ostavljaj nikoga iza sebe“, osim izbjeglica i migranata, u svoje projekte uključuju i lokalnu zajednicu te širu javnost. Osim toga, svoje kapacitete stavljaju na raspolaganje institucijama, ljekarima, ustanovama i svima koji se u svom djelovanju susreću sa migrantima.

Izvan nekoliko prihvatnih kampova u BiH, još je više onih improviziranih, gdje se skriva više od 500 izbjeglica i migranata. Ti ljudi u potrebi nemaju čak ni osnovne životne uvjete kao što su voda, hrana i odjeća koja im je prijeko potrebna, posebno u ovom zimskom periodu. U svakodnevnom obilasku takvih mjesta, zajedno s volonterima, Isusovačka služba za izbjeglice dijeli tople obroke, napitke i odjeću.