Sagovornici su bili dva historičara - Husnija Kamberović, profesor moderne historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, i Milovan Pisarri, direktor Centra za primjenjenu historiju iz Beograda.

RSE: Koliko Vučiću i Dodiku u njihovoj tvrdnji da se presudama o genocidu srpski narod proglašva genocidnim pomažu izjave nekih bošnjačkih političara, poput izjave Bakira Izebegovića, lidera Stranke demokratske akcije, koji kaže “da bi radije umro nego dopustio da genocidaši zavladaju Republikom Srpskom“.

On je, doduše, kasnije rekao da niko nema pravo da entitet i narod nazivati genocidnim, ali je njegovu predhodnu izjavu o “genocidašima” rukovodsatvo Republike Srpske jedva dočekalo.

Husnija Kamberović: Da je htio umrijeti, Izetbegović je mogao poginuti u borbi 1992 -1995 i postati šehid, ali nije. Njegova izjava o “genocidašima” je populistička i pomaže Vučiću i Dodiku da opravdaju svoj diskurs o ratu.

Niko ne voli da mu se kači epitet genocidnog naroda. Znamo kako je to bilo osamdesetih godina kada se iz Srbije širila nacionalistička propaganda o Hrvatima kao genocidnom narodu. Uvijek je važno naglašavati da je genocid kvalifikacija zločina, a ne naroda.

Ne može se prestati pričati o genocidu. Ali se to ne može koristiti kao sredstvo da se nameće hipoteka čitavom narodu. Uostalom, činjenica je da se ni u jednoj presudi, ni u jednoj rezoluciji, koja je posljednjih mjeseci usvojena u parlamentima nekih balkanskih država, ne nameće hipoteka genocidnosti čitavom narodu. Zločin se individualizira i time se skida hipoteka.

Milovan Pisarri: Mislim da je izjava gospodina Izetbegovića bila više okrenuta biračkom telu u Federaciji Bosne i Hercegovine nego narodu i vlastima u Republici Srpskoj. Takve izjave često čujemo u regionu i one služe utvrđivanju vlastitih pozicija u biračkom telu. Nedavno je premijer Kosova izjavio da će Kosovo tužiti Srbiju za genocid. I ta izjava više je namenjena biračima na Kosovu nego Srbiji ili međunarodnoj zajednici.

RSE: Vlast Republike Srpske ne samo što negira presude međunarodnih sudova o genocidu nego je prije dvije godine formirala komisiju koja se zove Nezavisna međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992-1995. godine.

Na njenom čelu je izraelski istoričar, profesor Gideon Greif, a članovi su iz Austrije, Njemačke, Nigerije, Japana, Kine, Italije, Sjedinjenih Američkih Država, Australije i Srbije. Među njima ima forenzičara, advokata, novinara, ali nije jasno da li je iko osim Greifa istoričar. Jula ove godine ta komisija je saopštila da se u Srebrenici nije dogodio genocid i da je tamo pogubljeno ne više od 3000 Bošnjaka i da su to bili zarobljeni vojnici i nekoliko stotina civila. Koliko su relevantni zaključci te komisije?

Husnija Kamberović: Izvještaj te komisiji je ogroman. Moram priznati da sam ga samo djelimično čitao, ne u cijelosti. Zadatak te komisije bio je da poništi izvještaj komisije za Srebrenicu iz 2004. godine koju je formirala Vlada Republike Srpske.

Taj izvještaj je rezultirao poznatom izjavom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Dragana Čavića da događaji u Srebenici predstavljaju crnu stranicu srpske istorije.

Ta komisija je većim dijelom bila sastavljena od domaćih istoričara i ponudila je bolje rezutate nego takozvana Nezavisna međunarodna komisija čiji je izvještaj o Srebrenici na tragu izvještaja o stradanju Srba u Sarajevu koji je ta komisija objavila aprila ove godine. Suština oba izvještaja je pokušaj relativizacije zločina u Srebrenici i Sarajevu.

Inače, ja nisam pristalica vladinih “nezavisnih” komisija. Postoje sudovi koji trebaju istraživati razne aspekte rata i izricati kazne za počinitelje zločina, a postoje i akademska istraživanja koja moraju biti slobodna. Ona mogu biti ograničena jedino metodologijom naučnih istraživanja. Rezultati takozvane Nezavisne međunarodne komisije otežavaju dalja istraživanje o događajima u Srebrenici i usmjeravaju ih u krivom pravcu.

Milovan Pisarri: Nažalost, ti zaključci su jako važni za biračko telo vladajućih stranaka kako u Republici Srpskoj tako i u Srbiji. Na primeru te komisije jako dobro se vidi kako funkcioniše manipulacija.

Članovi te komisije su iz raznih zemalja da bi joj se dao međunarodni karakter. Na njenom čelu je profesor Gideon Greif iz Izraela. A čim se pomene Izrael odmah se asocira na holokaust. Tamo su najveći stručnjaci za holokaust i genocid, pa kad neko iz Izraela kaže da se u Srebrenici nije dogodio genocid - to je stvarno tako.

Gideon Greif se nije prvi put pojavio na ovim prostorima. On je pre nekoliko godina došao u Srbiju i napisao ogromnu knjigu o Jasenovcu. Mislim da je to bio državni projekt. Ta knjiga je prepuna manipulacija. U njoj se govori o 700.000 srpskih žrtava u Jasenovcu što negiraju sva ozbiljna naučna istraživanja. On je tada ustvari dobio zadatak da potvrdi srpski mit o Jasenovcu, a pre dve godine dobio je novi zadatak - da bude na čelu komisije koja će da negira genocid u Srebrenici.

Integralni tekst možete pročitati OVDJE