Pojedini politički lideri najavljuju moguće odlaganje izbora iako je to pitanje u isključivoj nadležnosti Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine. Pored već nagoviještenog onemogućavanja njihovog finansiranja putem razvlačenja raznih procedura za odobravanje sredstava, posljednjih dana na sceni je novi politički adut – osporavanje legitimiteta Centralne izborne komisije. 

O ovim pitanjima za BHRT govorio je zastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine i član rukovodstva Naše stranke Predrag Kojović.
    
Očigledno je, gospodine Kojoviću, da su mnogi ozbiljni analitičari još prije početka pregovora o reformi Izbornog zakona prognozirali da ti pregovori neće donijeti nikakve rezultate. Vi ste na neki način iznijeli slično mišljenje nakon onih pregovora u Sarajevu, prije sastanka u Neumu. Zašto pregovori nisu donijeli rezultate i šta je to bilo pogrešno postavljeno od samog početka pregovora, u prvom redu u pristupu medijatora?

"Naravno, ja mogu iznijeti ono što se meni čini da je ključni problem, ustvari, takozvani mostarski dogovor SDA i HDZ-a BiH, koji je uspostavio neke principe na kojima bi trebalo da se rade izmjene Izbornog zakona, a i Ustava BiH. U tim principima je potpisan takozvani princip legitimnog predstavljanja i onda su strani medijatori nekako to uzeli kao polaznu tačku u ovim pregovorima. Ja sam često govorio da je s jedne strane Milorad Dodik postavio uslov da sve izmjene moraju biti neutralne prema Republici Srpskoj, da je Dragan Čović postavio svoje uslove legitimnog predstavljanja i kontrole zakonodavnog procesa i procesa izvršne vlasti kroz domove naroda i da je onda u tom prostoru, koji je ostavljen između te dvije ucjene, bilo nemoguće tražiti rješenje koje je dobro za Bosnu i Hercegovinu i za sve njene građane, nego se samo tražilo rješenje koje je dobro ili za gospodina Čovića ili za gospodina Dodika ili za gospodina Izetbegovića, koji takođe, ja mislim, nema ništa protiv takvog rješenja jer ga je potpisao u Mostaru 2020. godine. Kad bih u jednoj rečenici trebalo da sumiram šta je bilo pogrešno u cijelom procesu pregovora, onda bih rekao da mi je žao što međunarodni posrednici nisu na sto stavili dobar prijedlog i onda pritisnuli sve nas da ga prihvatimo, nego su na sto stavili loš prijedlog i onda su počeli pritiskati nas, koji nećemo da ga prihvatimo – da ga prihvatimo. Iskreno, to je bio neki, čini mi se, uslov koji je od početka vodio ka neuspjehu ovih pregovora."

Pojedini učesnici pregovora i dalje nagovještavaju neku, doduše mršavu, mogućnost da ipak dođu do nekakvog rezultata. Da li vi očekujete u ovih narednih nekoliko dana da će oni doista postići neki sporazum?

"Pa, vidite, sve vrijeme – ja ne znam koliko su građani Bosne i Hercegovine toga svjesni – ali vladajuća koalicija u državnom Parlamentu ima potrebnu podršku da, bez učešća opozicije, usvoji sve ove prijedloge kad je riječ o izbornom zakonu, pa i o ustavnim reformama. Tih 28 ruku, kada saberete poslanike SNSD-a, odnosno koalicije iz Republike Srpske, koju čini i DNS s njima, SDA, HDZ BIH, dobijete taman taj broj ruku, kako se to kaže, koji je potreban za promjene Ustava, a pogotovo za promjene Izbornog zakona, gdje je potrebna prosta većina, naravno, uz ovu takozvanu entitetsku potrebnu kvotu. To sve vladajuća koalicija ima u državnom Parlamentu."

Da, ali to ne odgovara na naše pitanje – da li će oni biti spremni postići neki kompromis u nekakvoj političkoj trgovini? To analitičari, na kraju krajeva, i smatraju nekom vrstom političke trgovine. 

"Cijeli ovaj proces uvlačenja opozicije u ove razgovore je bio da stranke koje prihvate i glasaju za ove promjene, koje su, kao što rekoh, već dogovorene u Mostaru 2020. godine, ne bi bile same i da ne bi na izborima platile političku cijenu. Tražio se neki širi konsenzus u Parlamentu, ali na ovim rješenjima koja su bila na stolu u posljednjem krugu pregovora, na sastanku prije Neuma i u Neumu. Mi sigurno nećemo učestvovati, tako da je ovo stvarno odgovornost vladajuće koalicije, ili da se dogovori ili da se ne dogovori. Naravno da smo svi na neki način zabrinuti situacijom, da se Bosna i Hercegovina našla u jednoj teškoj krizi, da imamo strašne te secesionističke poteze Republike Srpske, odnosno Dodika i njegove stranke i koalicije koju oni predvode, imamo gledanje sa strane, pa rekao bih, i saučesništvo u tome od gospodina Čovića i HDZ-a i onda imate, kao, tu treću stranu SDA koja se, kao, zalaže za nešto dobro, ali suštinski i njima odgovara ta daljnja etnička podjela Bosne i Hercegovine. Tako smo stvarno u jednoj krizi, pogotovo s obzirom na međunarodne okolnosti i taj neki međunarodni poredak, koji je postojao u Evropi i svijetu, svi to vidimo, posljednjih godina je očigledno u nekoj metamorfozi i niko još ne zna kako će izgledati taj novi poredak. Imamo razne avanturiste, od Orbana, Janše, Češke, Poljske, desničarske vlade, koje na neki način stvarno urušavaju osnovne vrijednosti Evropske zajednice i tog demokratskog poretka. Vrlo je važno za sudbinu Bosne i Hercegovine - u ovim zemljama, Poljskoj, Mađarskoj, Sloveniji, očekujemo izbore na proljeće i mislim da će rezultati tih izbora značajno uticati na to kako će se kriza u Bosni i Hercegovini razvijati dalje."

U posljednjih nekoliko dana među pojedinim poltičkim liderima sve je izraženija priča o mogućem odgađanju izbora u Bosni i Hercegovini, iako je to u nadležnosti Centralne izborne komisije BiH. Šta bi donio jedan takav korak i da li vi očekujete da će se tako nešto dogoditi? 

"Ja sam bio šokiran. Izetbegović, Dodik i Čović misle da je održavanje izbora stvar političkog dogovora njih o tome kada oni smatraju da bi im bilo konforno, zgodno i korisno da oni održe te izbore. Ja ne mislim da se o izborima uopšte može pregovarati. To je stvar koja je regulisana u Ustavu Bosne i Hercegovine, oni se moraju održati svake četiri godine, ali mislim da se ove prijetnje o sprečavanju održavanja izbora koriste kako bi se popravila pregovaračka pozicija oko ovih pregovora o izbornom zakonu, ali to samo pokazuje bahatost tih ljudi da oni misle kako i tim mehanizmom mogu upravljati u smislu hoće li se ili neće održati izbori. Izbori se apsolutno moraju održati. Oni koji ne žele da učestvuju u izborima mogu ih bojkotovati, to je legitiman politički stav. To stranke imaju pravo da rade, to smo gledali, i u regionu se događalo i u svijetu se događa, ali izbori se moraju održati."

Neki vrlo ozbiljni ljudi nagovještavaju da će neke od političkih stranaka, koje sad učestvuju u pregovorima, ako ne ispune svoje ciljeve, na sve načine pokušati minirati njihovo održavanje, ako nikako drugačije, onda uskraćivanjem sredstava za njihovo organizovanje. Može li se govoriti o takvoj mogućnosti i da li to može dovesti do situacije u kojoj izbori neće biti održani?

"Kao što rekoh, izbori se moraju održati, ali nema sumnje da postoje mehanizmi koji mogu dovesti do toga da se faktički, u fizičkom smislu, ne formiraju ili ne rade ili podnesu ostavke opštinska izborna tijela, da se ne otvore glasačka mjesta, da se glasački listovi ne dostave… Mi smo svjesni da postoje mehanizmi da se spriječi održavanje izbora ali nadam se da se niko neće usuditi na to jer to bi zaista bio prelazak jedne debele crvene linije."

Gospodine Kojoviću, ne možemo reći da je to nova pojava, ali u posljednjih nekoliko dana nagovještava se delegiranje pitanja legitimiteta Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine. Iz SNSD-a i HDZ-a BiH pokušavaju nametnuti stav da Centralna izborna komisija u ovakvom sastavu nije legitimna i da nije izabrana na zakonit način. Hoće li to biti neki argument tim destruktivnim snagama u smislu održavanja izbora da nametnu jedan takav stav u Bosni i Hercegovini?

"Ja razumijem da mi možemo razgovarati o različitim interpretacijama stvari, ali ne možemo, kako rekoh, imati različite činjenice. Zakon je jasan. Naravno, postoji jedna procedura po kojoj se biraju članovi Centralne izborne komisije. Međutim, u onom momentu kada istekne mandat određenim članovima komisije, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine ima pravo da predloži nove članove. Pošto se vladajuća koalicija uspavala ili se bavila nekim svojim drugim imenovanjima, njima je promaklo da je istekao mandat određenim članovima u Centralnoj izbornoj komisiji. Ljudi u opoziciji su to primijetili i iskoristili tu jednu neopreznost, nepažnju, kako god hoćete, vladajuće koalicije i u skladu sa zakonom i procedurama imenovali nove članove Centralne izborne komisije. Tu, zaista, nema nikakve sumnje."

Ali zašto se onda uopšte nameće to pitanje?

"Pa zato što mi danas živimo u vremenu u kojem se dovodi, kako bih rekao, u pitanje da li je planeta Zemlja okrugla iako imamo fotografije od ‘72 godine koje pokazuju da je okrugla, ali mnogi ljudi kažu da je ravna ploča. Znači, danas se, nažalost, bez ikakvih činjenica može zastupati bilo koje stanovište."

Gospodine Kojoviću, vladajuće stranke na državnom nivou pokušavaju minirati svaki pokušaj uspostavljanja elektronskog brojanja glasova u Bosni i Hercegovini. Postoje čak neka opravdanja da je to pretjerano skupo, u zemlji u kojoj se svaki dan milioni troše u besmislice. Zašto građani Bosne i Hercegovine ne mogu imati jednu situaciju kao u normalnim evropskim zemljama da odmah poslije izbora na jedan relevantan način njihovi glasovi budu sabrani?

"Vi znate, postojale su prije dvije-tri godine određene izmjene u Izbornom zakonu, koje su se odnosile u tehničkom smislu na taj proces skeniranja glasova i taj prijedlog je pao. Ljudi koji danas čine vladajuću koaliciju su glasali protiv njega."

Šta je tada bilo obrazloženje?

"Nikad oni ne navedu onaj razlog koji stvarno jeste, nego upravo tako, neke finansijske, tehničke, da su naši ljudi, građani, nepismeni u korišćenju tih tehnologija itd… Ali naravno da je cijela poenta u tome da je riječ o strankama koje su duboko u sistemu, koje kontrolišu rezultate izbora već 25 godina. Mi koji se bavimo politikom ovako profesionalno, kao ja, smo svjedoci, imamo bezbroj, bezbroj, bezbroj primjera teških izbornih krađa u smislu da one utiču na krajnji rezultat… Ne na nešto što ne utiče na rezultat, nego nešto što bukvalno mijenja ko će biti pozicija, a ko će biti opozicija. U toj mjeri su krađe prisutne. Otpor vladajuće koalicije prema ovim promjenama je ogroman. Nažalost, ja nisam primijetio ni kod međunarodne zajednice da se taj dio, takozvani integrity paket, usvoji bez obzira i bojim se da će se cijela ova priča o tom takozvanom integritetu izbora svesti na neki pilot-projekat od 200 do 300 glasačkih mjesta čisto radi neke reference. U Bosni i Hercegovini imate šest i po hiljada glasačkih mjesta i ako imate neke skenere na 200-300 mjesta, to zaista nema nikakav efekat."

Stiče se utisak da međunarodni krugovi, pogotovo Evropska unija, nemaju nikakvo rješenje u Bosni i Hercegovini i da oni doslovno traju na tim svojim stalnim upozorenjima. Kako vi vidite izlaz iz sadašnje situacije i šta treba da se dogodi da Bosna i Hercegovina izađe iz blokada u kojima smo danas?

"Vladajuće stranke u Bosni i Hercegovini se u principu nisu promijenile u zadnih 15-20 godina. Uglavnom su isti akteri na vlasti. Ti akteri su se posvetili ličnom i stranačkom bogaćenju, a građenje države i njenih institucija su prepustili međunarodnom faktoru. U međuvremenu su ljudi, kao što su Dodik i Čović, i Hrvatska, pa i Srbija uložili znatna sredstva u lobiranje, objašnjavanje bosanske situacije, da tako kažem, iz svoje perspektive ljudima koji donose odluke. Mi smo na početku ove krize bili šokirani određenim shvatanjem iz evropske, pa i iz američke administracije šta je problem ovdje u Bosni i Hercegovini. Moram priznati da je u zadnjih šest mjeseci u smislu lobiranja za Bosnu i Hercegovinu, za građane Bosne i Hercegovine, više učinila opozicija, Socijaldemokratska partija, Naša stranka, kontaktirajući svoje partnere u Evropi, u Evropskom parlamentu, pa i u američkoj administraciji. Ja bih rekao da su sankcije koje su se dogodile rezultat upravo tog našeg lobiranja, a ne, nažalost, lobiranja našeg Ministarstva vanjskih poslova. Naravno, teško je ispraviti nešto što se 25 godina sistematski zanemarivalo, zapuštalo i teško je to popraviti u par mjeseci, ali mi sada, evo i u Našoj stranci, idemo ponovo u Washington, u London, u Brisel, da razgovaramo sa ljudima kako dalje i šta da se radi. Kao što ste i vi rekli u svom pitanju, to tretiranje Bosne i Hercegovine kao zemlje sa posebnim potrebama nas je dovelo dovde i to mora prestati. Hoću da kažem sljedeću stvar: međunarodna zajednica mora prestati predlagati za Bosnu i Hercegovinu ono što oni ne bi smjeli ni da predlože u svojim parlamentima. Kad ja napravim neku paralelu kako bi u Americi izgledalo to što se ovdje predlaže, da kažemo – sada idemo na elektorske glasove koji su podijeljeni po rasama u Americi, pa ćemo, kako bih rekao, crncima i Špancima dati veću vrijednost glasa… Kad počnem to pričati sa američkim ambasadorom, on je užasnut. A kad ga pitam, ali zašto to onda nama ovdje predlažete, onda on kaže da je to politička realnost i da takva vrsta prijedloga ima podršku u parlamentu i može biti implementirana."

Obični građani vrlo često pomisle da ljudi koji rade na destrukciji i razbijanju ove zemlje nemaju nikakve granice i niko im ništa ne može. Je li to stvarno tako?

"Ja im ništa ne mogu, ali građani su jedini koji mogu tim ljudima nešto. I ne mogu se više ni građani odricati te odgovornosti. Vi znate kako mi čitamo uvijek u toku izbora o ljudima koji prodaju svoj glas za 20 ili 50 maraka, koji učestvuju u tim spletkama. U konačnici, postoji jedan dan u četiri godine kada glas svakog Bosanca i Hercegovca, Srbina, Bošnjaka, Hrvata, ostalog, vrijedi isto… I Dodikov i moj i vaš, svi imamo jedan glas i on vrijedi isto. Ja znam da u nekim drugim danima ovi ljudi imaju veći megafon, da tako kažem, imaju veći uticaj na društvo. Ali jedan dan u četiri godine mi smo svi isti i možemo odlučiti sudbinu ove zemlje i kuda će ova zemlja ići. I to je odgovornost građana, da izađu na izbore i da zaokruže koga god oni misle da je najbolji za njih… Ali da izađu i da glasaju… Ako svi ljudi izađu i jasno kažu šta hoće, čak se ni krađom ne može promijeniti konačni izborni rezultat. Ali ovo vikanje sa tribina, ti komentari, taj cinizam, širenje nevjerice ili ubijanje nade u Bosni i Hercegovini, mora prestati i građani moraju shvatiti - ako biraju ljude koji udaraju šakom od sto i obećavaju im da će udarati šakom od sto - da će onda upravo živjeti u ovom trenutku u kojem živimo u zadnjih šest mjeseci. Treba da razmisle jesu li to racionalni ljudi, koji razmišljaju o svemu itd… Znači da donesu neku vrstu ispravne odluke… Ali ne možemo stalno prebacivati odgovornost ni na međunarodnu zajednicu, ni na ove ljude koji nas drže kao taoce. Postoji jedan dan u četiri godine kada ovo sve možemo promijeniti."