Politolog Davor Gjenero govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o posljednjem sukobu predsjednika i premijera Hrvatske, Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, odnosu prema lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću, i ulozi europarlamentarke Željane Zovko.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović javno je hvalio lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića za dosadašnja „dostignuća“, a ovaj se odmah oglasio zahvalivši se hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću. Kako komentirate njihovu gotovo simultanu reakciju?

-U našoj kulturi kletve imaju veliko značenje. Jedna od mogućih suvremenih kletvi je: „Dao Bog da Milanović o tebi lijepo govorio”. Upravo je ta kletva sustigla Dragana Čovića. Čović se zaigrao s Milanovićem, jer mu je ovaj silno išao niz dlaku, ali kako je trenutni hrvatski predsjednik sve više „izgubljeni projektil”, a kako se Bosnom i Hercegovinom i svojim navodnim pogodovanjem Čoviću ionako koristi isključivo u unutarnje političkoj borbi koju nastoji voditi protiv umjerenjačke centrističke vlade Andreja Plenkovića, Čović to itekako dobro razumije. On shvaća da bi daljnje povezivanje s Milanovićem, kojeg sve više pogađaju posljedice njegova „popravnog iz Ruskog”, moglo biti silno rizično, a Čović je oprezan čovjek. On jako dobro zna da Plenković o njemu ne misli dobro, da razmišlja o tome kako bi bilo dobro na izbore u BiH izaći s timom novih ljudi, koje bi predvodio umjereni političar, ali zna i to da ga Plenković ne može tek tako istisnuti. Zna, međutim, i to da mu potpora Milanovića ne nosi ništa, niti u domaćoj političkoj areni, niti na međunarodnom parteru.

Zato je u nekim prilikama Čović kroz usta Željane Zovko poslao poruku o tome da Milanović radikalizira hrvatsku političku scenu u BiH. Milanovićevo zazivanje trećeg entiteta, takozvane „Hrvatske republike Švercer Bosne”, kao odgovora na neusvajanje željenih promjena izbornog zakonodavstva, previše je „izravno” i za Čovićev ukus, a dovelo je do podizanja obrva u međunarodnoj zajednici. Milanovićevo prihvaćanje rusko-dodikovske retorike o nelegitimnosti Visokog predstavnika već je izazvalo neugodnosti za hrvatsku diplomaciju, koja u ovom slučaju zapravo ne snosi nikakvu odgovornost.

Čović tako dugo preživljava na čelu HDZ-a BiH i u poziciji ključnog policy planera hrvatske političke elite u BiH, zato što je racionalan akter, pa zato radije gradi vezu iz interesa s Plenkovićem, koji mu po vrijednostima nije blizak, ali je racionalan i „međunarodno umrežen”, nego li s Milanovićem, koji mu se trenutno dodvorava, ali je nepredvidiv i iracionalan. Čović sam ima problema s ruskim backgroundom, što Plenković sasvim sigurno nema. Danas kad se samo Vučić i Dodik hvale prijateljstvom s Putinom i Lavrovom, Čoviću ne treba isticanje te mračne strane, koju Milanović s veseljem naglašava u svakoj situaciji.

Je li odluka Bruxellesa o izostanku kandidacijskog statusa poruka vladajućoj strukturi bh. političara. Očekuje li EU promjenu vlasti na predstojećim izborima prije takve odluke?

-Sasvim sigurno, u ovom trenutku je napredak BiH u pristupnom procesu moguće zagovarati samo prostačkom retorikom kojom to čini Milanović, koji ne želi pomoći Bosni i Hercegovini, nego poniziti Ukrajinu i štetiti Europskoj uniji. On dodjelu statusa kandidata Ukrajini opisuje kao happy hour u birtiji, pa misli da je vrijeme da onda svi jeftino piju. Tako zagovara da BiH, čija politička klasa ničim nije zaslužila napredak u pristupnom procesu, bude uvrštena u rundu pića ispod cijene, čime nastoji prikriti važnu činjenicu: niti jedna država u zadnje vrijeme nije tako snažno reafirmirala ideju europske integracije kao mirovnog procesa, kao što je to učinila Ukrajina od početa ove faze otvorene ruske agresije do danas. Ukrajina je našla smisao svoje obrane u europskoj ideji, a Europu je podsjetila na to što je smisao njene integracije. Smisao nije ono što vide kojekakvi Milanovići, prilika da se siromašne zemlje ogrebu za transfere iz europske kase, nego je smisao europske integracije ostvarivanje trajnog mira, stvaranjem komplementarnih demokratskih poredaka i tržišnih ekonomija, prihvaćanjem načela nepromjenjivosti granica, zagovaranjem vladavine prava i ravnomjernog održivog razvoja.

Poslati poruku o tome da se Europa otvara bez obzira na postignuća pojedinih država, značilo bi ojačati sadašnje političke klase u BiH i potaknuti razvoj te države u pogrešnom smjeru, u smjeru zatvorenih i isključivih političkih/nacionalnih entiteta, koji guše ono što je „dodana vrijednosti Bosne i Hercegovine”, ono što je više od zbroja identiteta triju konstitutivnih naroda.

Osim toga, na sceni su akteri koju maštaju o blokadi institucija nakon izbora. Izbori su prilika za novo miješanje karata, ali i za novi dogovor, za novi iskorak i u konačnici za ubrzavanje pristupnog procesa. Zato i postoji svojevrstan prešutni dogovor u Bruxellesu da je dodjela statusa kandidata za članstvo u EU Bosni i Hercegovini moguća do kraja godine, dakle nakon izbora, ali da u ovom trenutku za što takvo nema elementarnih pretpostavki.

Kako ocjenjujete dosadašnje djelovanje europarlamentarke Željane Zovko, čiji se stavovi svakodnevno poklapaju s Čovićevim prijetnjama. Ima li Plenković problem s desnim krilom HDZ-a?

-Premijer Plenković prilično je uspješan u potiskivanju desne frakcije u svojoj stranci i u tome da profil stranke sve više mijenja u centristički, umjereni. Njegov unutarstranački pristup nije sukobljavanje s akterima s radikalskih pozicija, koje ne spadaju u ustavni luk, nego pokušaj da se i njih civilizira i povuče prema centru. Obično ti pokušaji završavaju neuspjehom, sjetimo se samo epizoda s vukovarskim gradonačelnikom Ivanom Penavom. Akteri u stranci koji su mu se suprotstavili s desno radikalne političke scene, uglavnom su potonuli u beznačajnost, a nitko od njih nije bio njegov odabir, čak i ako su u nekom trenutku bili saveznici. Zovko je jedan od tereta u stranci, koji Plenković nije odabrao. Pozicija u Europskom parlamentu otvorila joj je šansu za politički utjecaj unutar kluba Europske pučke stranke, kakav bez Plenkovića „za leđima” nikad ne bi mogla imati. Na njoj je izbor: igrati prema pravilima stranke umjerenog desnog centra, kakva je Europska pučka stranka, ili s radikalskom retorikom potonuti na marginu.

(Razgovarao: M. ILIČIĆ)