Piše: Enver IŠERIĆ 

Član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio je SRNI da je "Alija Izetbegović žrtvovao mir za muslimansku državu koju nije dobio, jer su Srbi, kao autohton narod na ovim prostorima, uspjeli da odbrane svoje kuće i imanja".

Zbog toga je potrebno podsjetiti gospodina Dodika da su jedini lideri bivših republika SFRJ koji su se iskreno zalagali, borili i žrtvovali za mir na prostoru bivše Jugoslavije predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine (SRBiH) gospodin Alija Izetbegović i predsjednik Republike Makedonije gospodin Kiro Gligorov. Ali ratne trube Slobodana Miloševića niko nije mogao utišati. Alija Izetbegović se borio za odbranu naše domovine Bosne i Hercegovine od agresije koju je pokrenula SRJ. Borio se i izborio za nezavisnu i suverenu državu u kojoj će svi njeni građani biti potpuno ravnopravni. Dodik to vrlo dobro zna.

To što su Bošnjaci većina u Bosni i Hercegovini i što je većina Bošnjaka islamske vjere ne znači da je Bosna muslimanska država niti se Alija Izetbegović za to ikada zalagao. Posebno nije žrtvovao mir zbog toga. Mir je žrtvovan zbog sprječavanja okupacije i podjele države Bosne i Hercegovine i stvaranja Velike Srbije. A u vezi Dodikove tvrdnje da Srbija nije ratovala u Bosni i Hercegovini, potrebno je da Dodik odgovori na pitanje: kako to da njen predsjednik Slobodan Milošević bude optužen za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu koji je nastao prije 1. kolovoza 1991., a trajao je najmanje do 31. prosinca 1995.?

Kako je onda moguće, ako Srbija nije ratovala u Bosni, da se u presudi Međunarodnog rezidualnog mehanizma za kaznene sudove u Hagu protiv bivših čelnika Službe državne sigurnosti Srbije Jovice Stanišića i Franka Simatovića navodi da je Slobodan Milošević  bio dio udruženog zločinačkog pothvata u BiH i Hrvatskoj? 

Dodik također ističe da je  "žalosno da Bakir Izetbegović nakon svega što su prošli narodi u BiH svom narodu pominje rat kao opciju". Trebao bi Dodik da zna, a siguran sam da i to zna, da su Bošnjaci najviše stradali u periodu agresije na našu državu, da je nad njima izvršen genocid i da su zbog toga najviše zainteresovani za trajni mir u našoj državi, na Balkanu i u cijelom svijetu.

A rat kao opcija moguć je jedino u slučaju novog napada na našu državu, koju smo po Ustavu dužni braniti i na to imamo pravo i na osnovu Povelje Ujedinjenih nacija kojom je u članu 51. propisano „Ništa u ovoj Povelji ne umanjuje prirodno pravo na individualnu ili kolektivnu odbranu u slučaju oružanog napada na člana Ujedinjenih nacija dok Vijeće sigurnosti ne preduzme mjere potrebne za očuvanje mira i sigurnosti u svijetu.“

Ako na bilo koji način Bosna bude ugrožena Dodik bi trebao biti na istoj strani sa Bakirom Izetbegovićem, Bošnjacima i svim patriotima naše države. U protivnom čini krivično djelo napada na ustavni poredak (član 156., ugrožavanja teritorijalne cjeline Bosne i Hercegovine (član 157.) i krivično djelo sprečavanja borbe protiv neprijatelja ( član 158.), a što je propisano Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine.

Prema tome, Dodikove izjave i pokušaji da nas Bošnjake predstavi kao prijetnju miru, niti će nas uplašiti niti uspavati i nastavit ćemo borbu za modernu i građansku državu Bosnu i Hercegovine u kojoj svaki čovjek ima ista prava, bez obzira kojem narodu i kojoj vjeri pripada.