Od početka invazije na Ukrajinu Rusija je ostala bez najmanje 25 jurišnih helikoptera Ka-52 Alligator, što je četvrtina od ukupnog broja ovih helikoptera koliko ih ruska vojska posjeduje. Nije jasno koliko je njihovih članova posade poginulo, no obaranje helikoptera teško je preživjeti i procjenjuje se da je veći broj pilota u njima poginuo.

Tim istraživača s Royal United Services Institutea (RUSI) u Londonu u opsežnoj je studiji analizirao i objasnio kako su Ukrajinci razbili elitne ruske helikopterske pukovnije. Kako piše Forbes najbolje ruske posade Ka-52 srušene su još početkom rata dok su pokušavale prodrijeti duboko iza ukrajinskih linija. Sadašnje manje kvalificirane ruske posade postale su pak lake mete za dobro opremljenu ukrajinsku protuzračnu obranu.

“Ukratko, ruska flota jurišnih helikoptera isprva je korištena za izvođenje agresivnih naleta lovaca iza ukrajinskih prvih linija, s dubinama prodiranja do 50 kilometara. Ruska taktika promijenila se tijekom ožujka, a prodori su postajali sve rjeđi. No, unatoč ovom puno opreznijem pristupu, i dalje ih se redovito obaralo – navode Justin Bronk, Nick Reynolds i Jack Watling u studiji Kraljevskog instituta.

NA PAPIRU NAJBOLJI HELIKOPTER

Na papiru je Ka-52 jedan od najboljih jurišnih helikoptera na svijetu. Sa svojom boljom optikom, uređajima za noćno gledanje i preciznijim projektilima daleko je napredniji i bolji od MI-24 i MI-28. Vrhunska obuka posade Ka-52, što je osnovni preduvjet za operacije komandosa, učinila ih je neprocjenjivom za ruske planere u prvih nekoliko tjedana invazije na Ukrajinu kad su ruske brigade prelazile granicu s Ukrajinom i kretale prema Kijevu. Cilj im je bio blitzkriegom srušiti ukrajinsku vladu i predsjednika Volodimira Zelenskoga i njihove oružane snage prisiliti na predaju.

Prema tom planu munjevitog rata, ruske brigade našle su se duboko iza ukrajinskih linija. No, komunikacija im se prekinula, a logistika raspala. Kremlj se snažno oslanjao na helikoptere Ka-52 kako bi podržao trupe na njihovom krvavom i vrlo rizičnom ratnom planu.

Tijekom bitke za Kijev, Mi-24 i Mi-28 djelovali su uz Ka-52 u ulozi lovca-ubojice noću, kao i danju. Međutim, tipične noćne operacije ove vrste provodila je najviše flota Ka-52 zbog njihove vrhunske opreme za noćno promatranje. Ukrajinci su ih gađali svime što su imali, od dronova do protutenkovskih projektila, a glave su im najviše došli na tisuće infracrveno navođenih, prijenosnih protuzračnih obrambenih sustava kratkog dometa - uključujući američke Stingere koji su upokojili najveći broj posada Ka-52.

"Ruski paketi obrambenih pomagala za helikoptere koji kombiniraju senzore za upozorenje na približavanje projektila i programe za protumjere funkcionirali su prilično dobro tijekom cijelog sukoba, međutim silan broj ispaljenog streljiva iz MANPADS-a tijekom probojnih naleta nije se mogao potpuno izbjeći – naveli su analitičari RUSI-ja.

U trenutku kada su se ruske kopnene snage povukle iz Kijevske oblasti u travnju, to su učinile i pukovnije Ka-52. No, već tada, mnogi od najboljih članova posade Aligatora bili su mrtvi. A oni koji su preživjeli postali su puno oprezniji.

Teški gubici tijekom dnevnih operacija, posebno među iskusnim posadama, stvorili su dinamiku u kojoj su ruske rotacijske posade od travnja jako oklijevale prijeći ukrajinsku bojišnicu. ”Dubina prodiranja i broj letova počeo se brzo smanjivati ​​u svim flotama bombardera – podsjetili su Bronk, Reynolds i Watling.

Posade Ka-52 tada se odlučuju na dvije glavne taktike. Oni, kao i posade Mi-24 i Mi-28, često ispaljuju navođene rakete u visokim balističkim lukovima. Balističko lansiranje omogućuje posadama da ostanu na ruskoj strani bojišnice, gdje je prijetnja pogotka MANPADS-ima minimalna, ali metoda balističkog napada krajnje neprecizna. Ukrajinske snage na otvorenom imaju vremena nakon nepreciznog pogotka da se premjeste i sakriju dok Rusi točno naciljaju.

DUBINSKO PRODIRANJE

Preciznija alternativa - ispaliti projektil Vihor s udaljenosti od nekoliko milja, također pomaže da se posade Ka-52 zadrže na sigurnijoj strani linije kontakta. Ali postoji tu i loša strana.

Posada Ka-52 mora lebdjeti nekoliko stotina stopa od tla, ispaliti lasersku zraku na metu s udaljenosti od šest milja, zatim ispaliti projektil koji prati laser sve do cilja.

Problem je što se helikopter koji je ispalio raketu ne može pomaknuti dok projektil ne pogodi cilj. A to može trajati desetke sekundi. To je s jedne strane jako malo vremena, no s druge cijela vječnost kada su sve vještiji ukrajinski MANPADS strijelci u blizini. Dakle, čak i nakon napuštanja operacija dubokog prodiranja, posade Ka-52 i dalje bivaju lako oborene. U srpnju se dogodilo da su sami Rusi zabunom u Hersonu srušili Aligator čija se vrijednost procjenjuje na 14,2 milijuna eura.

Rusko ratno zrakoplovstvo još uvijek ima 75-ak Aligatora Ka-52. Gubitak iskusnih posada mogao bi ih pogoditi više od otpisa srušenih letjelica. Mogle bi trebati godine da zrakoplovstvo osposobi dobre zamjene za sve pilote Ka-52 koji su poginuli u Ukrajini.

„No, Rusi te godine nemaju jer Ukrajinci napreduju, a oni se povlače. Rat bi mogao završiti mnogo prije nego što ruske zračne snage mogu obnoviti svoje najbolje pukovnije jurišnih helikoptera, zaključuje Forbes.