Zajedničko svim ovim projektima je da se radi o političko-strateškim planovima kojima je cilj slabljenje države Bosne i Hercegovine, poklapanje njenih resursa i dalje ekonomsko iscrpljivanje dijelova BiH gdje većinu čine Bošnjaci.

Jedna od izjava koje će ostati upamćene nakon posljednjih lokalnih izbora je svakako ona Srđana Mandića, aktualnog načelnika općine Centar, da je Sarajevo “ponovo slobodan grad“. Nakon brojnih reakcija Mandić je odgovorio da je Sarajevo oslobođeno od SDA. Možda Sarajevo i jeste, po Mandićevim mjerilima, “oslobođeno“ od SDA, ali napredak koji je trojka obećavala i pored svih samohvala, malo je vidljiv u Sarajevu, od projekata do čistoće ulica. Kao izuzetak se, možda, može izdvojiti rekonstrukcija pruge i nabavka novih tramvaja i trolejbusa, ali i taj projekat kasni, prate ga brojne afere, a i nakon brojnih zahtjeva ministar Šteta i Vlada odbijaju objaviti ugovor koji su sklopili s problematičnim kineskim izvođačima (po istraživačkim tekstovima medija). Uostalom, sav taj projekat finansira se kreditima koje će vraćati građani Kantona Sarajevo.

Trojka stalno, kao jedan od najvećih problema, ističe odlazak ljudi, cijelih porodica, obrazovanih, mladih…, optužujući i za to politiku SDA. Nedavno je na jednom sarajevskom fakultetu profesor razgovarao sa svojim studentima o tome, od prisutnih samo se jedan izjasnio da bi ostao u Sarajevu, svi ostali nakon diplomiranja žele otići. “Oslobođeno“ Sarajevo očito mladima nije ponudilo ništa ni više ni manje od prethodne vlasti, bar oni to ne vide i pored svih obećanja.

Reforme osmorke s Dodikom i Čovićem

Nakon općih izbora i rezultata koji su još u oktobru pokazali da će biti teško formirati vlast jer niko nema ubjedljivu većinu (pojedinačno najviše dobijenih glasova u Federaciji ima SDA). No, “opozicija“, kako su sebe predstavljali u predizbornoj kampanji, predvođena trojkom koja je na vlasti u Sarajevu, ima svog ministra u Vladi Federacije, ali i predstavnike vlasti u više kantona, krenula je u formiranje vlasti i prije objavljivanja sastava Doma naroda, od koga zavisi formiranje Vlade Federacije, ali i formiranje Doma naroda na državnom nivou. I svi koji koji se usude nakon zvaničnog formiranja Doma naroda FBiH da im kažu da su požurili jer nemaju većinu, optužuju se da “ruše vlast“ (?!) i odlične “reforme“ koja trojka, kako nam stalno ponavljaju, provodi u Sarajevu i sad namjerava da to nastavi sa – Dodikom i Čovićem.

Nakon niza sastanaka i pregovora sa Dodikom i Čovićem, predvođenih Konakovićem i Nikšićem, saznali smo da će se napokon pod tepih staviti svi oni problemi zbog kojih je vlast u BiH do sad imala problem u funkcioniranju, najavljuju se velike reforme i projekti, dobri odnosi, mirimo se nakon toliko vremena i uspostavljamo dobre odnose od Čovića, Republike Srpske, do susjeda – Srbije i Hrvatske.

Nikšić, Konaković, Forto, ubjeđuju nas kako pregovori s Čovićem i Dodikom protiču u idiličnoj atmosferi i kako savršeno prolaze svi dogovori kako bi se što prije formirala vlast – osim onih koji su kamen spoticanja i koji su ostavljeni za neka druga vremena. Čim se formira nova vlast, stižu reforme i bolja vremena. Za koga?

Možda bi u sve to naivni i pošteni građani, koji s pravom žele da žive u boljoj državi i koji žele da njihova djeca žive i rade u svojoj zemlji, i povjerovali u idilu koju servira sarajevska trojka da nije njihovih partnera, Dodika i Čovića koji su više no jasni: vlast će se formirati ali uz Čovićev uvjet da se promjeni Izborni zakon kako želi HDZ, jer nisu dovoljne izmjene koje im je Schmidt poklonio, moraju dobiti i garancije da će ubuduće i član Predsjedništva biti iz HDZ-a; i uz Dodikove uvjete, a to je da osmorka mora odobriti sve projekte koje Dodik želi, prvenstveno hidrocentrale na Drini koje je Dodik dao Srbiji, kao i aerodrom u Trebinju (o kome se od početka govori kao o strateškom projektu Rusije i Srbije), a uz to sve Dodik i Čović žele pod kontrolu staviti dva plinovoda (južna interkonekcija i plinovod koji će RS povezivati sa Srbijom), a kojim će Sarajevo biti izolirano i u potpunosti zavisno od njih, ali i zahvaljujući kojima će se izvlačiti ogromna sredstva uglavnom od građana Sarajeva jer su oni najveći potrošači plina. Osim toga, time će se u potpunosti zaokružiti kontrola energetskog sektora u BiH, odnosno resursa od kojih će veće koristi imati građani Srbije i tajkuni iz Hrvatske, nego građani BiH.

Zajedničko svim ovim projektima je da se radi o političko-strateškim planovima kojima je cilj slabljenje države Bosne i Hercegovine, poklapanje njenih resursa i dalje ekonomsko iscrpljivanje dijelova BiH gdje većinu čine Bošnjaci.

Lako se dogovorili

Nakon Konakovićevih i Nikšićevih nemuštih odgovora kako će o projektima koje traži Dodik odlučivati institucije, Konaković je izjavio i da su se u nekoliko oblasti “lako dogovorili“: “U oblasti energetike ne sumnjam uopšte da možemo postizati brže dogovore i implementirati nešto što je danas vrlo aktuelno u cijelom svijetu s obzirom na energetsku krizu“, a što je potvrdio i Čović ističući da se “do kraja godine treba fokusirati na projekte koji su od značaja i za državu i za entitete“. Dogovor je potvrdio i Dodik: “Za nas je važno da na nivou BiH ne bude blokada za projekte koji su važni u ovom trenutku, pogotovo energetske. HDZ nikada nije imao problem podrške tim projektima. Stranke osmorke su nam govorile da nemaju namjeru i da je neprincipijelno zadržavati te projekte“.

Da ne zaboravimo Izborni zakon BiH. Nakon što je više puta nakon izbora Dragan Čović ponovio da očekuje nastavak reforme Izbornog zakona BiH (malo li je ono što je dobio od Schmidta), prije nekoliko dana je izjavio i da će se to realizirati za šest mjeseci?! Ponovio je to i na nedavno održanom sastanku sa šefom Delegacije EU u BiH, Johannom Sattlerom, koga je, kako je objavljeno, “izvijestio o snažnim naporima za brzu uspostavu vlasti koja je ključna za stabilizaciju političkih prilika i socio-ekonomski napredak“, te kako je u svemu tome “neosporna važnost izmjena izbornog zakonodavstva u definiranom roku“.

A šta dobiva osmorka i građani koje oni predstavljaju? Nermin Nikšić, predsjednik SDP-a, poziciju premijera Vlade Federacije, u čemu nesumnjivo ima podršku građana jer je na izborima dobio oko 5.000 glasova, nedovoljno i za kompenzavijsku listu. Sabina Čudić se vidi na mjestu ministrice vanjskih poslova, a Dino Konaković, kako sam kaže, najveći doprinos može dati u vanjskoj trgovini, vanjskim poslovima, području sigurnosti, civilnim poslovima, naravno misli u Vijeću ministara BiH. I da – kandidatski status. Koji nas je očito skupo koštao. Uostalom, ne znači li kandidatski status i ukidanje OHR-a nakon čega će Bosna i Hercegovina biti prepuštena lokalnim političarima. Nema sumnje da su Rusi i Dodik jako zadovoljni. Dok Čović i Plenković naivno vjeruju u neki svoj uticaj u tom partnerstvu.

Zaista puno razloga za radost i slavlje sad kad su napokon uklonjeni glavni krivci za sve probleme u državi i blokade zbog kojih BiH nije išla naprijed – SDA i DF koji su kočili sve evropske i atlantske integracije, svaki napredak i pomirenje, zaoštravali i usložnjavali odnose sa susjedima koji su, eto, dobronamjerni prema BiH i Sarajevu i Bošnjacima samo im Izetbegović i Komšić nisu dozvoljavali da to i pokažu.

O uspješnosti pregovora i formiranja nove vlasti svakodnevno se može čitati u hrvatskim medijima, a naklonjeni su im i srpski. Malo je političkih predstavnika koji su brže izgubili povjerenje građana koji su za njih glasali od predstavnika osmorke, ali njeni lideri, nažalost, još uvijek nisu svjesni kako se igraju s opasnim stvarima, odnosno o nezadovoljstvu građana koje sve više raste i koje je već, itekako, primjetno na društvenim mrežama. Pogotovo zbog odbijanja o bilo kakvim pregovorima kojima bi se napravio jak probosanski blok i suprotstavio politikama Dodika i Čovića. SDA sigurno jeste pravila puno grešaka, ali i onim najnaivnijim teško je povjerovati da osmorka s Dodikom i Čovićem spašava BiH od – SDA!