Tlo u Turskoj i sjevernoj Siriji je napuklo i u mnogim delovima uništeno u različitim pravcima poslije masivnog zemljotresa jačine 7,8 stepeni Rihtera i gotovo 8.000 naknadnih potresa. Dvije jasne pukotine sada se protežu oko 300 kilometara gdje se kopno pomerilo do 7 metara u suprotnim smerovima, a ovi prizori šokirali su svijet.

Čak i na južnom vrhu veće pukotine, oko 150 kilometara od epicentra prvobitnog zemljotresa jačine 7,8 stepeni Rihterove skale, selo Tepehan, u provinciji Hataj, bilo je svjedok izuzetnih pukotina koje su se raspršile po površini.

Snimci dronom snimljeni 10. februara pokazuju pukotine koje idu preko maslinjaka u selu, prenosi Reuters.

"Oko 4:20 noću, probudila nas je buka. Sa početnom panikom, niko nije znao da li možemo da odemo od kuće ili možemo da preživimo. Izgubili smo nadu“, rekao je lokalni stanovnik Mehmet Temizkan.

"Ovo su bili veoma veliki i snažni zemljotresi koji su 'pukli' sve do površine tokom dugog niza rasjednih segmenata", rekao je Eric Fielding, geofizičar u NASA-inoj Laboratoriji za mlazni pogon, u izjavi na web-sajtu Opservatorije Zemlje.

"Ovo je izazvalo izuzetno jak potres na veoma velikom području koje je pogodilo mnoge gradove i mjesta puna ljudi“, rekao je on. "Dužina rupture i magnituda zemljotresa jačine 7,8 bili su slični zemljotresu iz 1906. koji je uništio San Francisko“.

Zemljište sa obje strane pukotina kretalo se u suprotnim smjerovima, slegavši do 7 metara od početne tačke na nekim lokacijama, prema podacima Chrisa Millinera sa Kalifornijskog tehnološkog instituta.

Glavni potres imao je dugi prekid sa pomacima do 5 metara. Kraći prekid od naknadnog potresa jačine 7,5 doveo je do većeg pomjeranja zemljišta do 7m na nekim mjestima.

Manji gradovi pretrpjeli najjače potrese

Manji gradovi direktno iznad linije rasjeda pretrpjeli su neke od najjačih potresa. Glavna pukotina je prošla pravo kroz mnoga od ovih naselja. Susan Hough, seizmolog iz Geološkog zavoda Sjedinjenih Država, rekla je da u mnogim slučajevima ljudi na kraju žive pored zona rasjeda zbog resursa.

„Ako živite uz podnožje planina, tamo može biti više vode“, rekla je Hough.

Mnogi gradovi leže u podnožju planinskog lanca na istoku.

Reutersova analiza procjene stanovništva pokazuje da naselja izgrađena u blizini zone rasjeda imaju tendenciju da imaju veći broj stanovnika što su bila bliža pucanju. Međutim, mnogi od smrtnih slučajeva i urušavanja zgrada dogodili su se u većim gradovima udaljenim od zone rasjeda, za šta su stručnjaci rekli da se odnosi na geografiju koja leži u pozadini.

Margarita Segou, seizmolog iz Britanskog geološkog zavoda, rekla je da je sigurnije graditi na planinskim stijenama nego na mekom tlu ravnice, koje ima tendenciju da pojača kretanje tla.

Satelitski snimci jasno su pokazali pomjeranje površine. Izuzetna tačnost slika omogućava praćenje kretanja zemlje.

Slike iz Planet Labs-a pokazuju pukotinu površine koja prolazi pravo kroz sredinu sela u blizini Nurdagija u Turskoj, pri čemu se tlo jasno pomjera nekoliko metara sa obje strane.

Druga slika prikazuje dugu pukotinu i kretanje površine u blizini susjednog sela Tevekeli, koje se nalazi na liniji rasjeda južno od Karamanmaraša. Čini se da se cijelo selo pomjerilo za nekoliko metara i pukotine sijeku kroz polja i staze.

Razmjere događaja

Zemljotresi su otvorili dvije ogromne pukotine na površini Zemlje, od kojih se duža proteže oko 300 kilometara duž južne Turske.

„Zemljotres ove veličine uzrokuje da se rasjed razbije na prilično dugom nivou“, rekao je Roger Musson, počasni naučni saradnik Britanskog geološkog zavoda. Mape ispod pokazuju veličinu ruptura u odnosu na druge dobro poznate kopnene mase.

„Užasno je imati ovako dugi procjep u naseljenom području“, rekao je profesor Tim Wright, šef britanskog Centra za posmatranje i modeliranje zemljotresa, vulkana i tektonike (COMET).

Stručnjaci kažu da površinske pukotine nude dragocen izvor podataka koji će im pomoći da razumeju procese koji su izazvali tako razoran događaj – i na da kraju spasu živote.

„Naučnici širom svijeta koriste ove vrste podataka za izgradnju ’izvornih modela’ događaja“, rekao je Wright, dodajući da bi takvi modeli mogli da predvide kako se strukture ponašaju tokom zemljotresa i kako mogu da utječu na ključnu infrastrukturu kao što su mostovi i putevi.

„Dugoročno, forenzičko razumjevanje svakog zemljotresa pomaže nam da se pripremimo za buduće događaje u različitim regionima“, dodao je.