Piše: Maja Radević

Jučerašnja tragedija u beogradskoj školi, u kojoj je živote izgubilo osmero djece i školski čuvar, šokirala je javnost. Poruke podrške srbijanskim vlastima i saučešće porodicama ubijenih uputili su i najviši politički zvaničnici iz cijelog svijeta – odmjerene i bez previše riječi, jer pred potpuno iracionalnim činom jednog tinejdžera koji je pištoljem nasumice pucao u svojoj školi, reći bilo šta čini se isprazno i uzaludno...

A onda je na scenu stupio predsjednik Srbije. U kasnim poslijepodnevnim satima, nakon što je završen višesatni, mučni uviđaj na mjestu masovnog ubistva, maloljetni ubica uhapšen i ispitan u policiji, svjedoci dali svoje izjave, a psiholozi, socijalni radnici i psihijatri se izredali u TV programima uživo sa svojim stručnim mišljenjima o uzrocima bezumnog pokolja, Aleksandar Vučić je sazvao konferenciju za medije.

POMNO OSMIŠLJENI TV NASTUP I „AMERIČKE LAŽI“

U monologu koji je trajao nešto duže od sat vremena, Vučić je iznio sve „pikantne“, svježe detalje iz istrage kojima su ga velikodušno opskrbili njegovi saradnici. Ko je zapravo dječak koji je hladnokrvno ubio devet osoba? Kakav je bio učenik, kakav je imao odnos sa svojim školskim drugovima, a kakav sa svojim roditeljima? Kakvo mu je mentalno zdravlje, je li bio žrtva vršnjačkog nasilja, ili pak pretjerano ambicioznih roditelja koji su od njega uvijek zahtijevali više i bolje?

Sa pomno namještenim tugaljivim izrazom lica, uz česte dramske pauze i poneki teški uzdah, Aleksandar Vučić čak je otišao toliko daleko da analizira socijalni status dječakove porodice i lamentira nad tim jesu li mu roditelji bogati ili siromašni – kao da bi to, samo po sebi, moglo objasniti razloge zbog kojih je učenik odlučio da krene u krvavi pohod...

I ama baš niko nije vidio problem u tome što se samo nekoliko sati nakon stravičnog događaja iznose detalji iz policijske istrage koja je tek započela, što se objavljuju podaci o zdravstvenom stanju maloljetnika i njegovom privatnom životu, što je Aleksandar Vučić u svemu tome i psiholog, i sociolog, i socijalni radnik, i isljednik, i naredbodavac desetak mjera kojih se ubuduće imaju pridržavati svi građani Srbije.

U dubokoj sjeni tragičnih događaja u Beogradu ostala je velika reportaža lista „New York Times“ objavljena jučer, posvećena Vučićevoj dugogodišnjoj vladavini i njegovim vezama sa srbijanskim kriminalnim klanovima, od kojih je najpoznatiji onaj Veljka Belivuka, zvanog Velja Nevolja. Novinar NY Timesa piše, između ostalog, o bizarnom televizijskom nastupu Vučića i njegovih saradnika iz marta 2021., kada je srbijanski predsjednik javnosti poručio da ima važnu objavu o hapšenju kriminalne grupe koja je odgovorna za višestruka ubistva.

“Ministar policije upozorio je gledaoce da udalje djecu od televizora, dok su na ekranu iza njega bile fotografije odsječenih glava, tijela bez glave… Vučić je pohvalio policiju i obavještajne službe i naglasio da su za dlaku izbjegli da i sami budu ubijeni. Bilo je to šokantno prezentovanje, čak i u zemlji kao što je Srbija. Ipak, to je samo bio jezivi početak kampanje ovakvih otkrića”, piše novinar Robert F. Worth.

Dan prije nego što će biti objavljena reportaža u New York Timesu, urednik Vučićevog omiljenog medija “Informer”, Dragan Vučićević, na omiljenoj televiziji Ivice Dačića (TV Pink) izjavio je kako on pouzdano zna da novinari NY Timesa već mjesecima rade na priči o Vučiću i Belivuku. Očekivano, Vučićević je na neviđeno zaključio da je reportaža uglednog američkog lista “silovani tekst u kome će tvrditi da je klan Belivuk radio za državu” i da su to sve same “reciklirane, strašne laži” protiv predsjednika Vučića. Na pitanje odakle mu informacija da će tekst biti objavljen, Vučićević je sarkastično odgovorio: “Rekli mi novinari iz KRIK-a (Mreže za istraživanje kriminala i korupcije, op.a.)”.

Dobro obaviješteni Vučićević je na taj način pokušao pripremiti javnost u Srbiji na šokantnu reportažu koja razotkriva Vučićeve veze sa podzemljem i upozoriti ih da ne vjeruju “američkim lažima”. Jer predsjednik Vučić je, zna se, heroj, a ne zločinac, a “Informer” medij koji odlikuju najviši standardi novinarske profesionalnosti.

KO ĆE SANKCIONISATI „INFORMER“ I „PINK“?

U predloženim mjerama nakon jučerašnjeg masovnog ubistva u Beogradu, Vučić je, između ostalog, naveo i “sankcije za medije koji prikazuju brutalno nasilje”. Na konstataciju jednog novinara da je upravo on, Vučić, putem televizije svojevremeno pokazivao fotografije ubijenih, samljevenih ljudi, predsjednik Srbije je nekoliko sekundi oćutao zatečen pitanjem, a zatim je prilično nevješto odgovorio da su “te fotografije prikazivane da se tako nešto nikada ne bi dogodilo”.

Najavljene sankcije za medije koji promoviraju nasilje bi se među prvima trebale odnositi na jedno od najvažnijih uporišta Vučićevog režima – televiziju Pink i njihove cjelodnevne reality programe, u kojima se otvoreno ohrabruju i potiču fizičko i verbalno nasilje i mizoginija, a osuđivani kriminalci i silikonske starlete predstavljaju kao mjera uspješnog života. Drugi na udaru sankcija trebao bi biti režimski tabloid Informer, koji na svojim naslovnicama slavi ratne zločince i objavljuje “megaekskluzivne” intervjue sa serijskim silovateljima...

Hoće li se Aleksandar Vučić distancirati od takvih “medijskih brutalnosti” i uvesti sankcije onima koji ga svih ovih godina bespogovorno podržavaju i slave? Teško da hoće. Mnogo je vjerovatniji scenarij u kojem će „odlučne mjere“ predsjednika Srbije sa ciljem sprečavanja društvenih anomalija među mladim generacijama za koji dan već biti zaboravljene, dok će Aleksandar Vučić svoju medijsku mašineriju mobilisati za neke nove bitke protiv neprijatelja moderne, demokratske Srbije i njenog autokratskog vladara.