Piše: ŽELJKO TRKANJEC (Jutarnji list)

Milorad Dodik je personifikacija karakteristika koja u negativnom kontekstu definiraju Balkan u europskoj, a sve više i globalnoj svijesti. Bezobrazan je, osion, nadmen, možda je najbolja definicija "neotesan".

Ne isključujem da je Dodikov habitus jedan od razloga zašto bi se s njime volio družiti Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske, na kojega bi se lako mogao preslikati dio tih značajki. Sastali su se opet u utorak iako Dodik, kao predsjednik BiH entiteta Republika Srpska, protokolarno nije sugovornička razina predsjednika Republike koji je, primjerice, odbio susret s predsjednicom američkog Kongresa Nancy Pelosi i britanskim ministrom obrane Benomom Wallaceomom. Predsjednik Milanović je otišao Dodiku iu posjet kući, u Laktaše, smatrajući da je to potpuno u redu, pa se ne treba čuditi niti ovaj susret iako svaki put treba napomenuti s kim se predsjednik Republike Hrvatske ne želi susresti, kao što se redovito susreće: s Dodikom koji je nedavno u BiH izazvao krizu koju su mnogi ocijenili jednom od opasnijih u zadnje vrijeme.

BALKANSKI (BEZ)OBRAZAC

Zavirio sam u biografiju predsjednika Republike Srpske na stranici dodik.net, gdje piše da je djetinjstvo proveo u Laktašima, gdje pomaže ocu, koji je bio poljoprivrednik, vrlo rano stekao radne navike i nakon osnovne škole upisao je Poljoprivrednu srednju školu u Banjaluci. Rad s ocem ga nije spriječio da nastavi školovanje”. Biografija na mrežnim stranicama predsjednika RS-a navodi da je "od 1986. do 1990. godine, kao najmlađi funkcioner tadašnje SFRJ, izuzetno uspješno obavljao više važnih funkcija u Opštini Laktaši, između ostalih funkcija predsjednika Izvršnog odbora Opštine". Ne navodeći da je bio član Saveza komunista. Kad je vidio da se SK raspada, priključio se Savezu reformskih snaga koji je vodio Ante Marković, a onda, ali tek 1996. godine, formira svoju Stranku nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Klasični balkanski obrazac političara bez ikakve ideološke supstancije kojem je bavljenje javnom službom model ostvarenja vlastitih, primarno ekonomskih i financijskih interesa. Njegova je stranka socijaldemokratska koliko je i Socijalistička partija Srbije socijalistička pod vodstvom Ivice Dačića. Ili HDZ BiH demokratski pod vodstvom Dragana Čovića.

Brzo je shvatio da reforme koje od njega traže strane podlokavaju stupove na kojima temelji svoju vlast, pa se od umjerenog preobratio u radikalnog političara. Zapljeno će prosipati nacionalističke fraze koje i dalje imaju odjela u velikom dijelu stanovništva BiH jer obrazovaniji napuštaju zemlju. Nije to moderni, nacionalizam je do 19. stoljeća koji podržava tako dugo dok je koristan Dodiku i njegovim političko-imovinskim ciljevima. Kad se pokaže da navodno neumorno branjenje srpstva postaje prepreka njegovim interesima, Dodik ga trenutno odbacuje. Ovog je ljeta još jednom zorno predočio kako funkcionira. Pokrenuo je napad na Ustavni sud BiH tvrdeći da RS više neće prihvaćati njegove odluke. Udarac je to ustavnim temeljima BiH, izazvao je buru, ozbiljnu političku krizu, a cijelo vrijeme više da "neće strane suditi RS-u". U međuvremenu je iz UN-a stigao dopis koji je potvrdio da imenovanje visokog predstavnika nije njihova nadležnost, a 20. srpnja, kako javlja Ranko Mavrak, dopisnik Hine iz Sarajeva, "iz Dodikovog ureda nevoljko su potvrdili kako su ga saslušali pripadnici Državne agencije za istrage i zaštite (SIPA)" zbog zakona kojim je zabranio objavljivanje odluka visokog predstavnika u RS-u. "Time se stvara pritisak javnosti, narušava pretpostavka nevinosti", tvrde iz ureda. Ako bi bio osuđen, Dodik bi automatski dobio zabranu obnašanja dužnosti predsjednika RS-a. Dok traje gužva, uspio je progurati još jedan zakon, kriminalizaciju klevete. "iz Dodikovog ureda nevoljko su potvrdili kako su ga saslušali pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA)" zbog zakona kojim je zabranio objavljivanje odluke visokog predstavnika u RS-u. "Time se stvara pritisak javnosti, narušava pretpostavka nevinosti", tvrde iz ureda. Ako bi bio osuđen, Dodik bi automatski dobio zabranu obnašanja dužnosti predsjednika RS-a.

 ETIČKI I POLITIČKI PROFIL LIKOVA S KOJIMA SE MILANOVIĆ DRUŽI

U ponedjeljak su se sastali čelnici stranaka koje čine vladu BiH na kojoj je Dodik reterirao od većine ranijih stavova, uključujući blokadu imenovanja sudaca RS-a u Ustavni sud, rekavši da "vjeruje da BiH nakon sastanka izlazi iz razdoblja medijske i političke galame". Mirno, kao da je tu galamu izazvao netko drugi, a ne on.

Nije riječ o političkom strategiji s integritetom koji mudro vodi igru, ne, riječ je o tipu koji je svjestan da i dalje kontrolira biračko tijelo RS-a, ali sve slabije, te postupke primjerava prijetnjama svojim financijsko-imovinskim interesima. I okolnostima, utjecaj Rusije slabi, a Srbija je u nevoljama. Mogućnost da njegov položaj predsjednika bude doveden u pitanje prevelik je rizik, a od napada na Ustavni sud - bio je svjestan da je to bitka koju ne može dobiti, osobito kad ga je, zbog pritiska Zagreba, morao napustiti saveznik Čović - nije očekivao uspjeh. Važnije mu je da opstane zakon o klevetama kako novinari ne bi kopali po njegovoj imovini. Toliko je Dodiku stalo do Srpske, kako stalno tepa entitetu.

To je etički i politički profil lika s kojim se Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske, obožava družiti, pa i tijekom odmora.