Snažan zemljotres od 6,8 Rihtera pogodio je Maroko kasno u petak uvečer, a sa više od 3.000 mrtvih i povrijeđenih ovo je najveća katastrofa ove prirode u posljednjih sto godina u toj zemlji.

Iako su tako snažni potresi rijetki u Sjevernoj Africi – što znači da je malo objekata napravljeno da ih izdrži a stanovnici nemaju iskustva u reagovanju – oni i dalje mogu da budu smrtonosni u regionima koji su im podložni, prenosi Blic.

Predviđanje zemljotresa osjetljivo je pitanje za naučnike, djelimično što je dugo predmet poigravanja prevaranata i pseudostručnjaka koji tvrde da mogu da ih predvide. Iako su naučnici drastično poboljšali svoje razumjevanje o tome gdje će se potresi vjerovatno dogoditi – koristeći se historijskim podacima i geološkim mjerenjima – predviđanje kada će se oni dogoditi je i dalje manjkavo, piše Vox.

"Gomila seizmologa je radila na tom problemu decenijama. Mi ne predviđamo zemljotrese u kratkom roku. To zahtjeva od nas da znamo sve vrste informacija koje nemamo", rekao je profesor geofizike Univerziteta Stanford Greg Beroza.

Sile koje nastaju milionima godina sravnjuju gradove za par minuta

Teško je odgonetnuti gdje će se dogoditi zemljotres jer se sile koje ih uzrokuju odvijaju sporo na ogromnom području, ali se brzo raspršuju u uskom regionu. Ono što je nevjerovatno je da sile koje su se stvarale na kontinentima milionima godina mogu da sravne gradove za nekoliko minuta.

Predviđanje potresa zahtjevalo bi mjerenja visoke rezolucije duboko pod zemljom tokom više decenija – ako ne i duže – zajedno sa sofisticiranim simulacijama, a čak i tada je malo vjerovatno da će donijeti ljudima prednost od sat vremena.

Neka istraživanja pokazuju da takozvani “foršok”, “pripremni potres” uoči većeg, može da prethodi glavnom udaru, ali teško ih je razlikovati od stotina manjih zemljotresa koji se redovno dešavaju.

Sistemi upozorenja

Mnoge zemlje sada uspostavljaju sisteme upozorenja i kupe nekoliko dragocijenih minuta da se ljudi sklone. A nakon velikog potresa, tu su i oni naknadni koji se često dešavaju u pogođenom području.

"Ako smo samo imali jedan veliki, znamo da će uskoro biti i manjih", rekla je Marin Denol, istraživač zemljotresa sa Harvarda.

Kad se radi o predviđanju, istraživači razumljivo žele da budu sigurni da ne istrčavaju pred rudu a da se upozorenja ne ispune, posebno kad su na ulogu hiljade života i potencijalno velika šteta. Ali čak i uz ovakav oprez trpe neke posljedice.

Tako je 2012. šestoro italijanskih naučnika osuđeno na šest godina zatvora jer su rekli da su rizici od velikog zemljotresa u gradu L’Akvila bili mali, nakon što je mala grupa potresa pogodila region 2009. Šest dana nakon njihovog sastanka radi procene rizika 31. marta 2009. u velikom potresu u L’Akvili stradalo je više od 300 ljudi. Presuda je kasnije poništena i postala primjer kako naučnici prenose nesigurnost i rizike javnosti, navodi Vox.

Vatreni prsten Pacifika

Oko 90 posto svih zemljotresa u svijetu dešava se u Vatrenom prstenu, regionu oko Pacifičkog okeana koji prolazi kroz mjesta poput Filipina, Japana, Aljaske, Kalifornije, Meksika i Čile. Također je dom tri četvrtine svih aktivnih vulkana.

Region je dobro svjestan svoje podložnosti zemljotresima. Japan agresivno ažurira svoje građevinske propise kako bi izdržao potrese. Meksiko je također podigao standarde za novu gradnju, dok je Iran prošao kroz svojih nekoliko verzija građevinske otpornosti, a Aljaska je godinama razvijala strategije za ublažavanje štete od zemljotresa i planove reagovanja.

Dok se ti propisi ne primjenjuju uvijek a nova pravila važe samo za nove zgrade, najveći rizik leži na zemljama koje nemaju veliki zemljotres u živom sjećanju i stoga se nisu pripremile za njih ili nemaju resurse da to urade. Nedostatak jedinstvenog građevinskog propisa doveo je do preko 150.000 smrti na Haitiju u potresu jačine 7,0 Rihtera 2010.

Americi (zaista) prijeti veliki potres – jednog dana

Magazin New Yorker dobio je 2015. Pulicerovu nagradu za izvještaj o “najvećoj prirodnoj katastrofi u historiji Severne Amerike”, potencijalnom ogromnom zemljotresu koji će pogoditi sjeverozapad Pacifika i sedam miliona ljudi u regionu koji pokriva više od 220.000 kvadratnih kilometara.

A taj veliki potres o kojem se toliko sluša je stvaran, navodi Vox.

Vatreni pojas Pacifika

Potencijalni zemljotres mogao bi da dosegne magnitudu između 8,7 i 9,2, što je veće od najvećeg očekivanog zemljotresa iz rasjeda San Andreas za koji naučnici očekuju najviše 8,2 Rihtera.

I Japan, Novi Zeland i drugi dijelovi Vatrenog prstena Pacifika u redu su za velike zemljotrese. Mi ne znamo kada će nas ovi potresi pogoditi ali imamo grubu procjenu prosječnog vremena između njih koja se mijenja od regiona do regiona.

"U našim krugovima pričamo o tom scenariju (na sjeverozapadu Pacifika) već decenijama. Ne bih rekao da kasnimo, ali može da se dogodi u bilo kom trenutku", rekao je Beroza.

Slično smatra i Denol.

"Ovo je prijetnja. Mi zaboravljamo na nju jer nismo imali zemljotres tamo već neko vrijeme", kaže ona.

A “neko vrijeme”, kako primjećuje “Vox”, znači više od 300 godina.

Dok se Kalifornija već dugo priprema za velike zemljotrese svojim građevinskim propisima i planiranjem katastrofe, sjeverozapad Pacifika možda će se naći zatečenim, iako je autorka članka u “New Yorkeru” Kathryn Schulz obezbijedila vodič za pripremu.

Zemljotresi i klimatske promene

Naučnici generalno nisu izmerili nikakav efekat klimatskih promjena na potrese – ali ne isključuju tu mogućnost.

Kako se prosječne temperature dižu, masivni ledeni pokrivači se tope i prebacuju milijarde tona vode sa izloženog kopna u okean, omogućavajući kopnenim masama da se rekonfigurišu. To globalno rebalansiranje moglo bi da ima seizmičke posljedice ali signali se još nisu pojavili.

"Ono što bi moglo da se desi je da se otopi dovoljno leda koje bi moglo da rastereti (zemljinu) koru", rekao je Baroza, dodajući da nema dokaza za ovo.

Drugi naučnici, poput Denol, smatraju da ako ima ikakvog utjecaja klimatskih promjena na zemljotrese oni će biti veoma mali.