Bivši reis Mustafa Cerić ima novi hobi – u dvorištu svoje veleljepne kuće u sarajevskom naselju Džidžikovac podigao je plastenik.

Nije poznato koje kulture u svom plasteniku uzgaja bivši reis, ali ideja mu uopće nije loša uzimajući u obzir visoke cijene hrane koja je zbog inflacije postala nedostupna brojnim bh. građanima, a naročito onima s najnižim primanjima kakvih je većina u našoj zemlji.

NEKOM RATO, NEKOM BRATO

Neobičan prizor u centru grada vidljiv je sa ulice, pa je i objektiv našeg fotoreportera „ulovio“ nekoliko kadrova plastenika. Nije poznato koje biljke uzgaja bivši reis i da li mu služe samo za njega i njegovu porodicu ili je riječ o biznisu. Tek toliko da se zna svaki građanin Kantona Sarajevo po Zakonu o prostornom uređenju ima pravo da bez odobrenja podigne plastenik do 30 metara kvadratnih. Za sve preko toga potrebna je dozvola.  

Kuća u kojoj živi bivši reis ima zanimljivu historiju, kao što je i zanimljivo kako se Cerić u nju uselio. o čemu je u januaru 2008. godine pisao sarajevski magazin Dani. U kuću sa 6 plus više soba sa 213 kvadrata i još 23 kvadrata garaže na Džidžikovcu u Ulici Hazima Šabanovića Cerić uselio se 31. augusta 1993. godine. Stan, odnosno kuća izgrađena je 1960. godine kao zasebna stambena jedinica, au njemu je do 1987. godine živio Rato Dugonjić, dugogodišnji visoki partijski funkcioner SR BiH i SFRJ. Stan je, prema pisanju Dana, 1990. godine ostao prazan da ga Predsjedništvo BiH SR BiH koje je zastupao tadašnji generalni sekretar Nijaz Mutevelić mijenjao sa GIK Hidrogradnja Sarajevo. Hidrogradnja je u zamjenu za ovu kuću dala dva troiposobna stana u Sarajevu koji imaju po više od 90 kvadrata, ali su i Hdrogradnja i Predsjedništvo SR BiH ostali nosioci prava na pomenute nekretnine.

No, već u novembru 1993. godine Islamska zajednica u BiH je od Općine Centar tražila suglasnost za izgradnju dvorišne ograde što je, dakako, odobreno. Nakon što je dobio odobrenje za gradnju ograda tadašnji reis je u decembru 1994. od Stambenog fonda Grada Sarajeva dobio novi ugovor za korištenje ovog stana. Hidrogradnja kao korisnik i Predsjedništvo R BiH kao vlasnik pominju se tek 1999. godine dok je trajao proces otkupa nekretnina, au tom obrascu nema Cerića, kao ni u potvrdi Sarajeva iz 1998. godine. Tu je i dalje vlasnik stana Predsjedništvo SR BiH, odnosno R BiH. Nakon što je dobio odobrenje za gradnju ograda tadašnji reis je u prosincu 1994. od Stambenog fonda Grada Sarajeva dobio novi ugovor za korištenje ovog stana. Hidrogradnja kao korisnik i Predsjedništvo R BiH kao vlasnik pominju se tek 1999. godine dok je trajao proces otkupa nekretnina, au tom obrascu nema Cerića, kao ni u potvrdi Sarajeva iz 1998. godine. Tu je i dalje vlasnik stana Predsjedništvo SR BiH, odnosno R BiH. Nakon što je dobio odobrenje za gradnju ograda tadašnji reis je u prosincu 1994. od Stambenog fonda Grada Sarajeva dobio novi ugovor za korištenje ovog stana. Hidrogradnja kao korisnik i Predsjedništvo R BiH kao vlasnik pominju se tek 1999. godine dok je trajao proces otkupa nekretnina, au tom obrascu nema Cerića, kao ni u potvrdi Sarajeva iz 1998. godine. Tu je i dalje vlasnik stana Predsjedništvo SR BiH, odnosno R BiH. 

ZVUCI I MIRISI RODNOG SELA

U međuvremenu stan je više puta renoviran u što je uloženo oko 39.000 KM, a da nije bilo jasno što je to platio, pisali su Dani. I IZ u BiH su tvrdili da su oni naručilac posla i platilac, ali da računa nema. Kako god, 11. juna 1999. godine s reisom Cerićem i njegovim surugom Azrom potpisan je ugovor o kupoprodaji stana. Ugovor je potpisala Azra Gradinčić, tadašnja direktorica Službe za zajedničke poslove i tijela FBiH u ime Vlade FBiH (Predsjedništva R BiH). Ne, ono što je bilo najšokantnije u cijeloj priči je da je tadašnji reis Cerić nekretninu od preko 200 kvadrata platio oko 25.000 KM, odnosno da ga je kvadrat koštao 121 KM. Garaža je bila nešto skuplja - oko 8.500 KM ili 366 KM po kvadratu. Dakle, kuću i garažu Cerići su platili oko 34.000 KM.

Odmah nakon usljenja u vilu uj centru grada porodica Cerić je pokazala aifinetet za floru i faunu. Njihovo dvorište je preplavila perad, kokoši, patke. Komšije su i tokom rata i u miru često bili svjedoci veselih scena kada su policajcci koji su osiguravali resia Cerića hvatali perad odbjeglu iz njegove porodične avlije... Rustikalnoj tzradiciji kuće u centru grada svakako će doprinijeti i plastenik.   

("SB")