Piše: Maja Radević

Stupanje na snagu izmjena Krivičnog zakona Republike Srpske kojima je kriminalizirana kleveta u praksi već počinje da pokazuje svoje „rezultate“. U samo mjesec dana u tom bh. entitetu podneseno je šest krivičnih prijava protiv medija, odnosno novinara, koji će se sada naći na optuženičkoj klupi u krivičnom postupku. To, između ostalog, podrazumijeva i legitimno pravo policije da tim novinarima, ali i bilo kojem građaninu kojeg neko prijavi za klevetu, zakucaju na vrata i privedu ih u policijsku stanicu, gdje imaju pravo da ih zadrže do 12 sati. Potom slijedi dalja istraga i potvrđivanje optužnice nakon čega, recimo, više ne možete dobiti uvjerenje da se protiv vas ne vodi krivični postupak, što je i jedan od uslova prijave na bilo koji konkurs za posao.

Ako ste osumnjičeni da ste nekoga oklevetali na internetu, putem društvenih mreža ili na drugi način, policija ima pravo da vas pretrese i oduzme vam opremu poput laptopa i mobitela.

Sve to posljedice su pomenutih izmjena Krivičnog zakona RS-a o kojima je bilo riječi i na dvodnevnoj konferenciji u organizaciji Vijeća za štampu i online medije u BiH, koja je prošle sedmice održana u Konjicu.

Ključno pitanje koje su postavili organizatori je – kako dalje? Zakon je sada tu, pred nama, i uzalud su bili svi protesti, apeli, molbe vlastima RS-a da ne vraćaju klevetu u okvire krivičnog postupka. Jer namjera Milorada Dodika, koji je prvi i najavio ove izmjene Zakona, bila je jasna od početka: ugušiti svaku mogućnost kritike protiv vlasti u Republici Srpskoj, zastrašiti i obeshrabriti novinare i građane da javno govore i kritiziraju svoje političke „lidere“. To će priznati čak i predstavnici međunarodne zajednice u BiH koji se, ruku na srce, proteklih mjeseci nisu baš previše trudili da spriječe Dodika i poslanike Narodne skupštine RS-a u njihovim namjerama. Više su bili u ulozi „posmatrača“, kao što su to uostalom i već decenijama na ovim prostorima.

NEMA TE VLASTI NA SVIJETU KOJA VOLI MEDIJE

Demokratija bez funkcionalnih medija nije funkcionalna demokratija, kaže ambasador Švicarske u BiH, Daniel Hunn. „U BiH se suočavamo sa sve manje prostora za građansko djelovanje, za nezavisne ideje, sve je manje prostora za medije da profesionalno djeluju. Suštinski kamen temeljac slobode medija u BiH je doveden u pitanje i o tome se mora razgovarati“, govori Hunn.

Sa konferencije u Konjicu Foto: Vijeće za štampu i online medije u BiH

Jasno je da nema te vlasti na svijetu, ma koliko demokratska bila, kojoj su mediji i novinari dragi, konstatuje advokat Vlado Adamović. Ili su im dragi samo onda kada ih hvale i podržavaju. Ni Milorad Dodik i njegova klika tu nisu izuzeci, naravno, ali činjenica je da šira javnost još uvijek ne shvaća da ovo nije samo problem medija, naglašava Aleksandar Trifunović, urednik portala BUKA iz Banja Luke.

„Vi sada imate situaciju u kojoj to izgleda kao neki personalni problem novinara, kao da se to javnosti uopšte ne tiče. Međunarodna zajednica u BiH sve to posmatra sa jedne ugodne daljine, kao prate da vide šta će se dešavati, ali reakcije nema. Stiče se utisak da neki stranci stoje iza nas i da mi radimo u njihovo ime, što je potpuni nonsens. Ne želim da se mirim sa takvom vrstom tumačenja zato što to upravo daje privid kao da se međunarodna zajednica ovdje brine za nekakvu demokratiju i slobodu govora, a to nije tačno. Njihov jedini interes je da se u Bosni ne puca, i ništa drugo. Milorad Dodik je u toj računici i strategiji još uvijek sasvim dovoljan izbor da ostane tu gdje jeste.

Kada javnost shvati da neće samo mediji biti na optuženičkoj klupi već i svi ostali građani, zbog vica, zbog šale, tvita ili Facebook statusa, onda će im doći u glavu, ali tada će već biti kasno. Poričemo posljedice koje nas čekaju, nažalost“, kaže Trifunović i dodaje:

„Ljudi su se počeli nesigurno osjećati kada rade za medije, ali i kada trebaju da govore za medije. Mi tu baratamo sa nekih četiri-pet ljudi koji su spremni da kažu nešto protiv te glavne struje, a ostali ne žele. Imate situaciju da vas neko konstantno sa najviše funkcije prokazuje i stvara atmosferu netrpeljivosti prema vama, a šira zajednica i dalje to potpuno ignoriše. Ovi zakoni se donose da onemoguće i uskrate slobodu govora, da ljudima smuče rad u novinarstvu i da se potpuno isključi svaka vrsta novinarstva koja treba da kritikuje postojeći poredak.“

I prije usvajanja predloženih izmjena Krivičnog zakona, vlasti u Republici Srpskoj „vježbale“ su strogoću kada je u pitanju „verbalni delikt“, i to pozivajući se na odredbe Zakona o javnom redu i miru. U nekim državama svijeta za vrijeđanje suverena možete dobiti kaznu i do 20 godina zatvora. U RS-u, ako vrijeđate suverena, to jest Milorada Dodika, udarit će vas po džepu sa skromnih 100 – 900 KM.

To je na svojoj koži nedavno iskusio Salih Nožinović, povratnik iz Zvornika, koji je ispred jednog ugostiteljskog objekta rekao: „Dodik je debeli krmak. Ne bojim se ni policije niti načelnika policije, već samo dragog Allaha”.

Zbog ovih riječi, Policijska stanica Zvornik izdala mu je prekršajni nalog i naredila da mora platiti 100 maraka.

“Imenovani (Salih Nožinović) je navedenog dana (4. avgusta 2023. godine) narušio javni red i mir iz člana 7 ZORiM-a na taj način što je povišenim i drskim tonom više puta govorio ispred ugostiteljskog objekta La Scala:”Dodik je debeli krmak. Ne bojim se ni policije niti načelnika policije, već samo dragog Allaha” te je time kod lica Nikola Kukolj izazvao uznemirenost i strah”, navedeno je u “opisu prekršaja” koji je počinio Nožinović.

NOVINARI U NADLEŽNOSTI POLICIJE

Naravno, to što je izrekao Nožinović nije bilo nimalo lijepo ni pristojno, ali ista takva je, i još gora, barem polovina komentara koji se odnose na bh. političare i koje svakoga dana možete pročitati na portalima ili društvenim mrežama. Kada bi vlasti za takav uvredljivi govor svakoga kažnjavale kao što su kaznile nesretnog Saliha, državni budžeti bi se sasvim fino popunili i bez drugih nameta za građane.

Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica „Oslobođenja“, kaže da svi naši političari, u oba entiteta i svim kantonima, potajno žele da budu kao Milorad Dodik.

„Duboko sam uvjerena da nema političara u našoj zemlji koji ne zavidi Miloradu Dodiku, a na toj ljestvici njihove zavisti u top 3 stvari je sigurno Dodikov odnos prema medijima“, kaže Selimbegović. „Mi smo izgubili bitku onog momenta kada smo pristali da toleriramo to bahato, arogantno ponašanje ovdašnjih političara. To možda najeklatantnije čini Milorad Dodik, ali on je samo dio te priče. Mislim da je najilustrativniji primjer cijele ove priče o kleveti bila vijest koju je objavio portal Capital da je Dodikov kabinet podnio prvu krivičnu prijavu, što su oni demantirali, pa se poslije ispostavilo da oni nisu podnijeli krivičnu prijavu Okružnom tužilaštvu, već je bilo dovoljno da to prijave policiji i onda policija dalje radi svoj posao. Dakle, novinari su usvajanjem ovog zakona u NSRS predati u nadležnost policije, i tu će i ostati. Ta ista policija je ne tako davno dolazila i u redakciju Klixa u Sarajevo, svi se toga sjećamo. I ja sam dobijala tužbe iz Banja Luke, odgovarala pred banjalučkim sudom i nema nikakvih prepreka da se to događa i dalje.

Prema tome, svi smo prepušteni na milost i nemilost tom zakonu. To što u ovom času političari iz Federacije BiH nisu baš najsigurniji na koju će stranu prevagnuti više ima veze sa procjenom njihovih mogućnosti u odnosu na međunarodnu zajednicu, negoli sa zaštitom slobode govora“, smatra Selimbegović.

Sa ranijih protesta novinara u Banja Luci Foto: Arhiv

I sada dolazimo do jednog od ključnih pitanja: hoće li se Krivični zakon iz Republike Srpske „preliti“ i na Federaciju i je li to i namjera političara iz drugog entiteta? Većina urednika i novinara koji rade na području Federacije – „federalnih medija“, kako ih često nazivaju vlastodršci u RS-u, uvjerena je da je tako.

„Općenito mediji u FBiH nisu svjesni da ovo nije zakon koji vrijedi samo u Republici Srpskoj. Veliki problem za sve u zemlji je nezainteresiranost jedne od tri javnosti za ono što se događa drugoj ili trećoj, i nezainteresiranost javnosti uopće šta se događa u zemlji. Naravno da među nama novinarima ima onih koji možda i zaslužuju ovaj zakon. Takve kolege prave štetu nama koji stojimo na braniku profesije. Neki mediji iz Federacije su likovali što se ovo dogodilo u RS-u da bi pokazali kao vidite kakva je vaša vlast, toga kod nas nema“, kaže Berislav Jurič, glavni i odgovorni urednik portala Bljesak iz Mostara.

„Ja još uvijek vjerujem da mediji mogu pokretati i mijenjati stvari, ali sve dok ne pokažemo onaj minimum solidarnosti u kojem ćemo, najblaže rečeno, uzvratiti istom mjerom, nemamo se čemu nadati, uništavat će nas jedno po jedno“, zaključuje Vildana Selimbegović.

Zakon o kleveti uticao je na gašenje „Slobodne Bosne“ i „Dana“, dva lista koji su bili svjetionik medijskih sloboda u BiH

Na svjetskim rang listama slobode i održivosti medija Bosna i Hercegovina konstantno pada, što ukazuje na očajan status medijske zajednice u društvu, ističe Boro Kontić, direktor Mediacentra Sarajevo.

„Te liste uglavnom čine slobodni, djelimično slobodni i neslobodni mediji, a BiH je već godinama u ovoj kategoriji djelimično slobodnih medija. Bojim se da sada sa ovim novim zakonom može da sklizne u tu treću grupu zemalja neslobodnih medija i tako ulazimo u jednu kategoriju koja nas predstavlja u najgorem svjetlu“, kaže Kontić.

On je podsjetio i da su u vrijeme kada je kleveta u cijeloj BiH bila dekriminalizirana praktično nestala sa scene dva najveća politička sedmičnika, Dani i Slobodna Bosna, koji danas postoje u formi web portala.

„Ono što su ta dva lista predstavljala bio je na neki način svjetionik medijskih sloboda u BiH, te novine su se kupovale i tražile. Međutim, taj zakon je ipak bio na strani novinara i novinarskog načina rada, gdje novinar nije mogao odgovarati za klevetu ako je nešto objavio u dobroj namjeri. I pored toga godišnje je bilo skoro 300 tužbi za klevetu, a ti prvi odštetni zahtjevi su bili dramatični, tražilo se čak i po nekoliko miliona maraka. Sud je ipak uspio te naknade dovesti u neki razuman nivo, između pet i 10.000 KM, kako se ne bi doveo u pitanje opstanak rada medija. Sada imamo jedan užasan korak unazad, posebno za kritičko promišljanje. Bitan segment je i da se time više neće baviti sudije iz građanskog postupka, koji su manje-više već imali iskustvo sa tužbama protiv novinara, već dolaze sudije iz krivičnog postupka koji o tome nemaju pojma, a da ne govorimo o toj našoj korumpiranosti koja je ušla u sve pore društva, pa i pravosuđa“, navodi Kontić.

NOVINARI I GRAĐANI NA OPTUŽENIČKOJ KLUPI: Zašto svi političari u BiH potajno žele da budu Milorad Dodik je izrađen/a uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Sadržaj NOVINARI I GRAĐANI NA OPTUŽENIČKOJ KLUPI: Zašto svi političari u BiH potajno žele da budu Milorad Dodik je isključiva odgovornost Slobodne Bosne i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarsvta vanjskih poslova Kraljevine Norveške.