"Organizacija Ujedinjenih nacija je od svoga osnivanja vrlo često „padala na popravni“. Ustvari ta međunarodna organizacija je bila vrlo neefikasna u rješavanju mnogih pitanja, a od čijeg rješavanja je zavisilo očuvanje svjetskog mira, ali i očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta pojedinih država", piše pravni stručnjak Enver Išerić za NAP.

Najbolji primjer za to je naša država Bosna i Hercegovina, na koju je izvršena agresija od njenih susjeda, a međunarodna zajednica nije ništa učinila da to spriječi, odnosno da nam pomogne da se branimo od brutalnog napada drugih država.

Međutim, na primjeru agresije Rusije na Ukrajinu i Izraela na Palestinu, uz činjenje teških ratnih zločina genocida, Ujedinjene nacije (Generalna skupština i Vijeće sigurnosti) pale su na ispitu bez mogućnosti nastavka „školovanja“ odnosno obnove povjerenja koje je nekada ta međunarodna organizacija uživala. Nije moguće nastaviti rad i ostvarivati ciljeve, koje su Ujedinjene nacije sebi postavile, s ovakvim načinom odlučivanja u Vijeću sigurnosti, u kojem jedna od pet stalnih članica mogu blokirati bilo koju odluku.

Također, potrebno je na drugačiji način izvršiti podjelu nadležnosti između Generalne skupštine i Vijeća sigurnosti, pri čemu Vijeće sigurnosti neće imati primat nad Generalnom skupštinom, što je sada slučaj. Zato može se postaviti jedno vrlo važno pitanje, od čijeg rješenja zavisi poštivanje ljudskih prava i ekonomski prosperitet ne samo građana Bosne i Hercegovine nego i cijelog svijeta, a to je pitanje novog i kvalitetnijeg uređenja odnosa u Ujedinjenim nacijama.

Da li je moguće izvršiti ustrojstvo Ujedinjenih nacija, na novim princima, koji bi uvažavali teritorijalnu zastupljenost određenih regiona u Vijeću sigurnosti. Da li je budućnost čovječanstva u regionalizaciji i regionalnom povezivanju. Primjer stvaranja Evropske unije može poslužiti kao primjer ostalim regionima u nastojanjima da se izgrade jedinstveni standardi u poštivanju ljudskih prava i ekonomskog prosperiteta svih ljudi. Da li je budućnost čovječanstva u stvaranju svjetske federacije i u vođenju dijaloga među članicama te federacije uključujući i međureligijski dijalog.

Bez odgovora na ova pitanja, odnosno bez korjenite promjene Ujedinjenih nacija u skladu sa dinamikom savremenog svijeta i njihovog osposobljavanja da održava svjetsku stabilnost, teško je govoriti o svjetskom globalnom miru i prosperitetu bilo kojeg regiona ili pojedine države u tom regionu.