Denis Zvizdić, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH u intervjuu za Raport govori o odluci Evropske komisije da odgodi do marta naredne godine odluku o otvaranju pregovora s BiH, te uprkos odgodi ističe da "sada počinje period stvarnog jačanja proevropskih i demokratskih snaga i potencijala BiH i pad antievropskih politika i retrogradnih političara koji još uvijek propagiraju prevaziđene ideje hegemonizma i nacionalizma".

Zvizdić za Raport naglašava i da prijeteću retoriku Milorada Dodika treba ozbiljno shvatiti jer nas historija uči "da su političari kojima se bliži kraj političke karijere i čija je popularnost u padu, spremni na radikalne poteze kako bi sačuvali vlast, uticaj i moć".

Govoreći o državnoj imovini BiH, Zvizdić je rezolutan i kaže da nema drugih rješenja, izuzev onog da je jedini titular državne imovine država Bosna i Hercegovina.

U intervjuu za Raport Zvizdić je govorio i o tome zašto je u proceduru uputio lex specialis Zakon o Vrhovnom sudu BiH, kao i zbog čega sjedište Apelacionog vijeća Suda BiH ne može biti u Banja Luci, te je komentirajući podršku BiH usvajanju Rezolucije u UN-u kojom se traži prekid izraelskih napada na Gazu,kazao je da je to najmanje što je BiH mogla učiniti za palestinski narod

Gospodine Zvizdiću, Evropska komisija preporučila je danas otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom, ali nakon što se postigne neophodan stepen usklađenosti sa kriterijima za članstvo u Evropskoj uniji, te se odluka očekuje tek u martu. Kako Vi komentirate ovu odluku?

Današnju odluku Evropske komisije posmatramo kao podršku proevropskim politikama, radu i trudu koji je uložen da bi se ostvario vidljiv i kredibilan napredak na putu evropskih integracija i, što je posebno važno, kao poruku građanima BiH koji u skoro apsolutnoj većini žele vidjeti BiH kao dio evropske porodice.

Preporuka za otvaranje pregovora uz određene uvjete nas dodatno obavezuje da nastavimo aktivno raditi na implementaciji preostalih prioriteta i usklađivanju zakonodavstva BiH sa pravnom praksom EU, vodeći brigu da svaki korak na tom putu bude u interesu napretka i prosperiteta BiH.

Sasvim sam siguran da sada počinje period stvarnog jačanja proevropskih i demokratskih snaga i potencijala BiH i pad antievropskih politika i retrogradnih političara koji još uvijek propagiraju prevaziđene ideje hegemonizma i nacionalizma.

Može li BiH s opstrukcijama iz SNSD-a i u martu uopšte očekivati 'zeleno svjetlo' za otvaranje pregovora s EU?

Konačno je skoro svima u EU jasno ko koči evropski put Bosne i Hercegovine a zbog interesa koje Rusija ima na prostoru Balkana.

I o tome se, konačno, u Briselu i drugim prijestolnicama članica EU govori ad hominem. I svima je jasno da je ekstremno teško postizanje kompromisa sa predstavnicima političkih partija, poput SNSD-a, koji niti čuju niti prihvataju stvarne činjenice jer čitaju samo njima poznate verzije Dejtonskog sporazuma, Ustava BiH, važećih zakona i strategija BiH.

Ipak, i pored kontaminiranog političkog ambijenta, usvojen je set evropskih zakona i odluka što je kredibilan napredak na putu evropskih integracija i može biti važan argument za moguće otvaranje pregovora. S druge strane, u novim geopolitičkim previranjima Zapadni Balkan dobija na važnosti kao strateški bitan region za sigurnosnu arhitekturu EU. Zbog toga bi EU načinila veliku i teško popravljivu grešku ako bi BiH i nakon marta ostavila "na čekanju", jer bi se time otvorio prostor za uticaj onih država koje ne žele vidjeti BiH niti u EU niti u NATO savezu.

Takvo oklijevanje i neproduktivno ostavljanje u evropskoj čekaonici smo vidjeli i na primjeru Sjeverne Makedonije i Crne Gore, što je dovelo do povećanja nerealnih apetita susjednih zemalja i zastoja na njihovom evropskom putu. Ali, i Crna Gora i Sjeverna Makedonija su članice NATO-a i to značajno olakšava njihovu unutrašnju i regionalnu poziciju, dok BiH, nažalost, nije članica NATO, i to bi također EU trebala imati u vidu prilikom donošenja svojih odluka.

Usvajanje neophodnih zakona za ubrzanje na evropskom putu

Uputili ste u hitnu proceduru lex specialis Zakon o Vrhovnom sudu BiH. Možete li pojasniti razliku između tog zakona i Zakona o sudovima koji je također među prioritetima iz Mišljenja Evropske komisije, a koje zvaničnici SNSD-a i HDZ-a u svojim izjavama često podvode pod jedan zakon.

Riječ je o dva različita prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije i BiH ima imperativnu obavezu da implementira oba. U tački 6. Mišljenja Evropske komisije navodi se da je potrebno „unaprijediti funkcionisanje pravosuđa kroz usvajanje novih zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i sudovima BiH u skladu sa evropskim standardima.

Ovdje posebno ističem činjenicu da EU od nas traži novi Zakon o sudovima BiH u skladu sa evropskim standardima. I to je ono na čemu insistiraju predstavnici trojke. Nažalost, trenutno ponuđenja rješenja nisu u skladu niti sa evropskim standardima niti sa pravnom praksom i logikom.

Bosni i Hercegovini je potreban Viši sud kao posebna pravosudna institucija, a ne Apelaciono vijeće Suda BiH koje imamo i u sadašnjem Zakonu. Istovremeno, nadležnosti Suda BiH ne mogu biti smanjene nego proširene i sadržajno dodatno razrađene u skladu sa mišljenjem Venecijanske komisije.

U vezi sa sjedištem budućeg drugostepenog organa, delegacija EU je ranije saopćila da prijedlog da sjedište Apelacionog vijeća Suda BiH bude u Banjoj Luci nije u skladu sa evropskim standardima i sa mišljenjem Venecijanske komisije, jer prilikom utvrđivanja sjedišta treba uzeti u obzir blizinu ključnih elemanata kao što su tužilaštva, pritvorski objekti i kazneno-popravne ustanove, te usluge pravne pomoći. Zbog toga je Istočno Sarajevo jedina prihvatljiva lokacija kao sjedište Višeg suda ili Apelacionog vijeća.

S druge strane, Evropska komisija u tački 4. g) svog Mišljenja navodi da je neophodno temeljno unaprijediti institucionalni okvir kako bi se 'garantovala pravna sigurnost, uključujući i putem uspostave pravosudnog tijela kojem bi bilo povjereno da osigura dosljedno tumačenje prava u cijeloj Bosni i Hercegovini'. U svim demokratskim državama svijeta jedina pravosudna institucija koja se bavi ujednačavanjem sudske prakse na nivou cijele države je Vrhovni sud.

Ne vidim niti jedan opravdan ili pravno utemeljen razlog zašto i Bosna i Hercegovina ne bi dobila svoju trećestepenu pravosudnu instituciju, odnosno kasacioni sud, koji će ujednačavati sudsku praksu i time osigurati pravnu sigurnost svim građanima Bosne i Hercegovine.

Zbog toga sam siguran da u parlamentarnoj proceduri nećemo čuti bilo kakvu pravnu argumentaciju ali ćemo čuti veliki broj starih i potrošenih populističkih floskula poput "prenosa nadležnosti", lažnih citata iz Dejtonskog sporazuma čiju verziju imaju samo predstavnici SNSD-a itd.

Cjelokupan tekst možete pročitati na ovom linku.